Panonski bazen odnosno prostor uz Dravu odavno je poznat kao jedan od najvećih izvora ugljikovodika odnosno plina i nafte u Hrvatskoj. Eksploatacija tih prirodnih resursa na ovom području traje već više od šest desetljeća, a kao što smo nedavno pisali, Vlada Republike Hrvatske dala je Industriji nafte (INA) dozvolu za nova istraživanja i eksploataciju ugljikovodika. I to na istražnom prostoru DR-02/2, koji se najvećim dijelom prostire upravo na području Koprivničko–križevačke županije i ne tiče se postojećih bušotina. Riječ je o području koje obuhvaća površinu od 1.732 km2, a kako su nas izvijestili iz INA-e, moguće lokacije na kojima će se raditi istraživanja, još nisu definirane.
– U prvoj istražnoj fazi planirana je provedba 3D seizmičkih snimanja, a ovisno o rezultatima interpretacije, slijedi bušenje istražnih bušotina, čije moguće lokacije još nisu definirane. Početak terenskih aktivnosti ovisit će o dinamici pripreme projekata, ishođenju potrebnih dozvola te provedbi tehničkih priprema. Ukupno trajanje prve istražne faze je tri godine uz mogućnost produljenja za dodatne dvije godine, a vrijednost radova bit će poznata nakon završetka seizmičkih snimanja i definiranja broja istražnih bušotina – odgovorili su nam iz Industrije nafte iz koje još ne mogu špekulirati o potencijalnim količinama ugljikovodika koje skriva podzemlje Podravine i Bilogore.
Procjena rezervi
– U ovoj fazi nije moguće davati procjene rezervi, budući da je upravo svrha istražnih aktivnosti utvrditi postoji li komercijalno iskoristiv potencijal nafte i plina na tom području – zaključili su iz INA-e. S obzirom na to da svijet postaje sve nestabilniji i da je tržište naftom i plinom uslijed posljednjih kriza, ratova, posebno ovog između Izraela i SAD-a s Iranom prepuno oscilacija, tako i samodostatnost energentima postaje sve važnija. Prema podacima iz publikacije „Energija u Hrvatskoj 2023“ koju je objavio Energetski institut Hrvoje Požar, sirova nafta proizvodila se na 37 eksploatacijskih polja i domaća proizvodnja iznosila je blizu 534 tisuće tona. Istovremeno, uvoz je bio blizu dva milijuna tona, a INA-ina proizvodnja sirove nafte u Hrvatskoj te je godine iznosila 561,5 tisuća kubičnih metara. To je oko 3,5 milijuna barela godišnje kada bismo tu količinu preračunali u najčešću mjernu jedinicu za naftu ili 13.600 barela dnevno. Ako dnevno u Hrvatskoj potrošimo 81.900 barela nafte, što je tridesetak milijuna barela godišnje, tada ispada da smo po tom pitanju samodostatni tek između 10 i 15 posto. Kad je riječ o proizvodnji plina, isti podaci pokazuju da je Hrvatska samodostatna otprilike 26,5 posto. Prirodni plin proizvodi se na 17 proizvodnih polja Panona i njih 11 na tri eksploatacijska područja na Jadranu. Tijekom 2023. godine je tako u Hrvatskoj proizvedeno 691 milijun kubičnih metara plina dok je potrošeno gotovo 2,6 milijarde, što znači da smo po samodostatnosti kada je riječ o plinu tek malo iznad četvrtine potrebe. Očito je tako da je Hrvatska ovisna o uvozu i plina, pogotovo nafte, a indikativno je i da nafta i plin imaju jasan silazni trend već 15 do 20 godina. Proizvodnja plina u Hrvatskoj vrhunac je imala 2007. godine kada je proizvedeno 2,4 milijarde kubičnih metara, a danas je to gotovo četiri puta manje. Domaća naftna polja su 2003. godine isporučivala više od milijun tona sirove nafte, a sada je to gotovo dvostruko manje. Zato i ne čudi da INA pokušava pronaći nove izvore ugljikovodika, a saborski zastupnik iz Đurđevca Željko Lacković nedavno je na saborskoj govornici upozorio na nepravednu raspodjelu profita od tih prirodnih resursa.
Više gradovima i općinama
– U Hrvatskoj se ugljikovodici primarno proizvode na području panonskog bazena. Unatrag šezdesetak godina proizvedeno je gotovo 65 milijardi kubika plina, oko 104 milijuna tone nafte i 7 milijuna kubika kondenzata. Općinama, gradovima i županiji zajedno pripada 10 posto rente od tržišne vrijednosti proizvedene nafte i plina od čega po četiri posto ide državi te općini ili gradu, a dva posto županiji. Smatram da stopa od 10 posto nije primjerena jer je ona u Sloveniji oko 20 posto, u Mađarskoj između 12 do 30 posto i radi stabilizacije je općinama i gradovima potrebno omogućiti veće prihode – istaknuo je Lacković, a iz INA-e su nam odgovorili da su u proteklih pet godina u općine i gradove te samu Koprivničko–križevačku županiju na ime rudne rente uplatili oko 77,4 milijuna eura.
FOTO ilustracija
