Na dan župnog klečanja, običaj je u našim krajevima da se ljudi suzdrže od teških i odgodivih poslova kao što su radovi na polju, u šumi ili vinogradu. Dakle, za vrijeme kada je izloženo Presveto i predviđeno da vjernici tijekom dana dođu u crkvu, izdvoje neko vrijeme za molitvu, promišljanje i osobni susret s Isusom.
Župno klanjanje ili klečanje je župni blagdan Tijelova. To je svetkovina svete mise i Pričesti, dviju velikih tajna kršćanske vjere. I svetu Misu i svetu Pričest ustanovio je Isus uoči svoga predanja na posljednjoj večeri koju je blagovao zajedno sa svojim učenicima. Čitav život proveo je u siromaštvu, ali je posljednju večeru slavio u velikom blagovalištu, prostrtom i spremljenom kako o tome izvještava evanđelist Marko.
>>> FOTO/VIDEO U šumama se pojavila gljiva za koju neki tvrde da ima okus po teletini <<<
Kako bi potakao pobožnost prema Presvetom otajstvu, zagrebački biskup Mirko Esterhazy početkom 18. stoljeća izdao je naredbu da se u svim župnim crkvama ima slaviti svečana sveta misa i održati procesija sa Presvetim. Da bi neprestano trajala pobožnost i molitva svetotajstvenom Spasitelju, zagrebački biskup Josip Galjuf 1773. godine izdao je naredbu, po kojoj se tijekom cijele godine u svim samostanskim i župnim crkvama, tada velike zagrebačke biskupije, imalo obavljati svagdašnje klečanje.
FOTO ilustracija
