Palačinke su jedno od najjednostavnijih jela, ali male razlike u pripremi mogu itekako utjecati na konačni rezultat. Netko smjesu radi samo s mlijekom, netko dio mlijeka zamijeni običnom vodom, a mnogi zaboravljaju na sastojak koji su naše bake često koristile. Riječ je o gaziranoj mineralnoj vodi.
Upravo zato zanimljiva je usporedba dviju gotovo jednakih smjesa od jaja, brašna, mlijeka i prstohvata soli. U prvoj se koristi samo mlijeko, dok se u drugoj dio mlijeka zamijeni gaziranom mineralnom vodom. Obje se zatim ispeku na istoj tavi i na približno jednakoj temperaturi. Najveća razlika trebala bi se primijetiti u teksturi. Gazirana mineralna voda unosi mjehuriće ugljikova dioksida u smjesu, a istodobno smanjuje udio mlijeka u ukupnoj količini tekućine. U dobro pogođenom omjeru rezultat mogu biti nešto lakše, nježnije i manje zbijene palačinke.
Mineralna voda ipak nije čarobni sastojak zbog kojeg će svaka palačinka automatski ispasti bolja. Konačni rezultat ovisi o omjeru brašna i tekućine, broju jaja, temperaturi tave i vremenu pečenja. Ako je smjesa pregusta ili se palačinke predugo peku, mogu ispasti suhe bez obzira na dodatak mineralne vode. Za klasične tanke palačinke nije potrebno cijelu količinu mlijeka zamijeniti mineralnom vodom. Dovoljno je njome zamijeniti dio ukupne tekućine i pratiti gustoću smjese. Ona mora biti dovoljno rijetka da se nakon ulijevanja brzo razlije po tavi, ali ne toliko rijetka da se palačinke teško okreću.
Razlika u okusu trebala bi biti znatno suptilnija od one u teksturi. Palačinke napravljene samo s mlijekom mogu imati nešto izraženiji mliječni okus, dok verzija s mineralnom vodom može djelovati lakše. Koja će nekome biti ukusnija ipak ovisi o osobnim preferencijama. Na mekoću palačinki utječe i ono što napravimo nakon pečenja. Gotove palačinke dobro je slagati jednu na drugu i pokriti ih. Toplina i para koja se zadržava između njih pomažu da ostanu mekane i savitljive.
FOTO ilustracija
