Dvije susjede vrt su tijekom sezone zalijevale na različite načine. Jedna je koristila kišnicu koju je skupljala nakon oborina, dok je druga uglavnom koristila vodu iz slavine. S vremenom se na povrću mogla primijetiti razlika, a vrt zalijevan kišnicom djelovao je bujnije. No, je li razlog doista bila voda?
Takvu usporedbu treba uzeti s rezervom. Čak i dva susjedna vrta mogu imati drukčije tlo, količinu sunca, sorte povrća, gnojidbu i količinu vode koju biljke dobivaju. Zbog toga se samo na temelju izgleda povrća ne može zaključiti da je kišnica bila jedini razlog razlike. Ipak, postoje sasvim konkretni razlozi zbog kojih kišnica u određenim uvjetima može biti dobar izbor za zalijevanje.
Royal Horticultural Society navodi kišnicu kao vrlo dobar izvor vode za vrt. Ona je prirodno meka i sadrži malo otopljenih minerala. To može biti važno posebno u krajevima s tvrdom vodovodnom vodom. Dugotrajno korištenje tvrde vode može utjecati na pH tla, a time i na dostupnost pojedinih hranjivih tvari biljkama. To ipak ne znači da će rajčica, paprika ili krastavac zalijevani kišnicom automatski biti veći ili dati više plodova. Na rast i urod utječu kvaliteta tla, hranjive tvari, temperatura, sorta, količina sunca, bolesti i, prije svega, dobiva li biljka dovoljno vode u pravo vrijeme. Zato nema opravdanja za tvrdnju da će sama zamjena vode iz slavine kišnicom drastično povećati urod. Kod povrća je zapravo vrlo važan način zalijevanja. Bolje je dobro natopiti područje korijena nego često površinski močiti samo nekoliko centimetara zemlje. Posebno kod rajčice, paprike i sličnih kultura treba izbjegavati velike oscilacije između potpuno suhog i vrlo mokrog tla. Neujednačena opskrba vodom može pridonijeti problemima poput vršne truleži plodova rajčice i paprike.
Postoji još jedna važna stvar koju treba znati prije korištenja vode iz bačve. Kišnica koja se skuplja s krova nije isto što i čista kiša koja izravno pada na vrt. Na krovu mogu biti ptičji izmet, prašina i druga onečišćenja, a problem mogu predstavljati i pojedini krovni materijali. Zbog toga se ne smije automatski pretpostaviti da je prikupljena kišnica čišća ili sigurnija od vode iz vodovoda. Poseban oprez potreban je kod povrća koje se jede sirovo. Ako se koristi netretirana kišnica prikupljena s krova, bolje ju je usmjeravati izravno na tlo uz biljku, umjesto po listovima i plodovima koje ćemo poslije jesti. Time se smanjuje mogućnost da eventualno onečišćena voda dođe u izravan kontakt s hranom.
Zalijevanje uz korijen ima i dodatnu prednost. Listovi ostaju suhi, a voda završava ondje gdje je biljci najpotrebnija. Često vlaženje lišća kod pojedinih kultura može stvoriti povoljnije uvjete za razvoj bolesti.
A što je s vodom iz slavine? Njome se povrće može sasvim normalno zalijevati. Činjenica da je voda iz javnog vodovoda tretirana ne znači da je štetna za vrt. Ako je lokalna voda vrlo tvrda, kišnica može imati određene prednosti, ali nema razloga izbjegavati vodu iz slavine kada kišnice nema. Zato očita razlika između dva susjedna vrta može biti zanimljiva, ali sama po sebi ne dokazuje da ju je napravila kišnica. Ona može biti jedan od čimbenika, posebno ako je voda iz vodovoda tvrda, ali mnogo toga ovisi o tlu, biljkama i načinu uzgoja.
FOTO ilustracija
