piše: Stjepko Gambiroža
U hrvatski javni prostor i u općeprihvaćeni govor posljednjih godina se uvukla riječ koju smo prethodno uglavnom mogli čuti samo u crkvama. Naravno, riječ je o riječi „ponizan“ koju je u tzv. razgovorni „mainstream“ uveo jedan nogometni stručnjak koji nam je donio brojne radosti na zelenom terenu, a vrlo brzo ta se riječ proširila i koristi je sada valjda svi i češće je se valjda čuje izvan crkve, nego u crkvi. Bezbroj puta smo u raznim situacijama čuli kako netko govori da moramo biti ponizni, da će nam poniznost donijeti rezultate na ovom ili onom polju, a meni sve to nimalo nema smisla. Pogotovo kada u obzir uzmemo otkuda dolazi korijen te riječi koja se šaptom uvukla u naš svakodnevni govor i koristimo je valjda u svim mogućima trenucima.
Spustiti nekog nisko
Hrvatski rječnik tako kaže da riječ „ponizan“ dolazi od praslavenskog korijena „niz“ pa je izvorno bila povezana s prostornim odnosom. Iz toga se razvilo preneseno značenje osobe koja se ne uzdiže iznad drugih i koja sebe smatra „nižom“ ili manje važnom. Premda treba razlikovati riječi „ponizan“ i „ponižen“, u oba slučaja ona je povezana s glagolom „poniziti“ čije je osnovno značenje „spustiti nekoga nisko“. I dok u religijskom kontekstu to možda i ima smisla jer crkva nas uči da smo minijaturni u odnosu na boga jer on će ipak odlučiti hoćemo li u raj ili pak’o jer to vam je tako, potpuno je besmisleno zašto bi se jedan nogometaš morao osjećati ponizno ili niže od drugog. I ne samo nogometaš jer taj izraz se sada koristi i u raznim drugim kontekstima i o poniznosti uglavnom govore oni koji su sve samo niži ili dolje od onih kojima se obraćaju. Koriste taj izraz i oni koji su na nekoj poziciji moći pa i preko toga prodaju demagogiju da su se odrekli oholosti i samodopadnosti i svjesni su svojih ograničenja. Recimo ministri.
I ta riječ ima jako zanimljivo podrijetlo. Izraz „ministar“ tako dolazi preko latinskog izraza minister što znači sluga, pomoćnik ili poslužitelj odnosno osoba je to koja služi drugima. Latinski minister je i doslovno izveden od minus ili „manje“ i kao suprotnost riječi magister ili onome tko je učitelj, nadređeni, gospodar pa bi doslovna ideja bila „onaj koji je niži, podređeni“. Ili onaj koji „služi, poslužuje, obavlja službu“. Tako dolazimo do pomalo ironične situacije jer dok je prema svojoj jezičnoj povijesti ministar netko tko je služitelj, danas kada pomislimo na ministra, obično je riječ o nekome tko ima prilično veliku moć i vlast. Tako i izraz „ponizan“ i izraz „ministar“ u sebi nose ideju položaja ispod nekoga, no niti jedan izraz zapravo i ne može biti dalje od onoga što bi u osnovnom smislu predstavljao.
Ima zato u hrvatskom jeziku jedan krasan izraz koji gotovo da je istisnut zapravo besmislenim, ispraznim i licemjernim riječima poput „ponizan“. To su riječi skroman i skromnost čije porijeklo također dolazi iz praslavenskog, ali iz izraza povezanog s idejom ograničenosti, odmjerenosti i nepretjerivanja. Skroman je tako onaj koji ne traži mnogo i ne uzima više nego što mu pripada ili više od onoga što mu je potrebno, a kako ljudi takvih odlika i nisu na cijeni u posljednje vrijeme kada se apsolutno sve mjeri u materijalnim vrijednostima, tako i ne čudi da je taj izraz gotovo iščezao. Kad je netko skroman, to u svom izvornom smislu ne znači da bi se trebao poniziti pred onime tko je iznad u nekom smislu. Nema ta riječ neku zamišljenu vertikalu koja ljude rangira po tome tko je gore, a tko dolje, već sama po sebi sugerira da za sebe možeš znati da si dobar, uspješan ili sposoban, no nemaš potrebu to neprestano dokazivati, pokazivati i gurati drugima pod nos.
Demagogija i populizam
I tako su oni koji lažno glume poniznost i besmislenim jezičnim smicalicama koje često i sami ne shvaćaju pokušavaju pokazati da su bolji, prizemniji i pošteniji nego što zapravo jesu istisnuli one koji se ne žele isticati i tome jednostavno ne pridaju važnost. Sve je puno onih koji se svim silama pokušavaju pokazati i dokazati, a trude se prikazati kao da su ispod ili izvan nekih struktura moći, no upravo nedostatak skromnosti što prikazuju svojim postupcima, sugerira da je riječ o najobičnijim licemjerima, demagozima i populistima.
