Stablo oraha, koje raste točno na granici dvaju susjednih zemljišta može otvoriti pitanje kome zapravo pripadaju njegovi plodovi. Mnogi bi pretpostavili da svaki susjed ima pravo na orahe koji rastu na njegovoj strani međe, no Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nad stablom i podjelu plodova uređuje drukčije.
Prema članku 104. tog zakona, stablo čije je deblo izraslo na samoj međi u suvlasništvu je susjeda s obje strane međe. To znači da oba susjeda imaju vlasnička prava na takvom stablu, neovisno o tome na koju se stranu proteže veći dio njegove krošnje. Posebno je zanimljivo pitanje kome pripadaju orasi. Članak 38. Zakona propisuje da se plodovi i druge koristi od stvari u suvlasništvu dijele među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, osim ako se drukčije sporazumiju. Pritom članak 36. određuje da se, kada postoji sumnja o veličini suvlasničkih dijelova, smatra da su jednaki.
Drugim riječima, kada je orah u jednakom suvlasništvu dvojice susjeda, svakome pripada polovica njegovih plodova, osim ako se drukčije dogovore. To ne znači da svaki susjed automatski ima isključivo pravo na orahe koji rastu ili padnu na njegovu stranu međe. Zakon također propisuje da svaki suvlasnik smije izvršavati svoje vlasničke ovlasti bez suglasnosti ostalih, ali pritom ne smije vrijeđati njihova prava.
Situacija je drukčija kada deblo oraha raste u cijelosti na zemljištu jednog vlasnika. Prema članku 104., takvo stablo pripada vlasniku zemljišta iz kojeg je izraslo, bez obzira na to kamo se protežu njegove grane i korijenje. Prema tome, za vlasništvo nad orahom nije presudno na čijoj se strani nalazi više grana niti gdje padaju njegovi plodovi, nego gdje je izraslo deblo. Kada se ono nalazi na samoj međi, oba susjeda imaju suvlasnička prava, a dogovor o ubiranju i podjeli oraha najjednostavniji je način da se izbjegnu nesporazumi.
FOTO ilustracija
