Tri poraza, devet primljenih, jedan zabijeni pogodak i zabrinjavajuće loš nogomet. Nažalost, ulazak je to u novu SHNL sezonu Slaven Belupa koji s gol razlikom minus osam i bez osvojenog boda sjedi na predzadnjem mjestu ligaške ljestvice. Tri utakmice same po sebi možda nisu dovoljne za donošenje velikih zaključaka, problem je u tome što ova rezultatska kriza traje još od mjeseca ožujka. Još od tada Slaven Belupo ima tek jednu prvenstvenu pobjedu, protiv Gorice, kada je u svibnju na „Apašu“ slavio s minimalnih 1:0. Što se gostovanja tiče, posljednji put puni plijen uzeo je Slaven još u listopadu prošle godine. Razbio je tada Varaždin s 1:3 i odigrao možda i najbolju utakmicu pod vodstvom Marija Gregurine. Mladi je Koprivničanac postao trener Slavena nakon odlaska Kovačevića u Dinamo. Uprava kluba odlučila je dati povjerenje dotadašnjem mu pomoćniku, a prije toga uspješnom treneru Slavenovih juniora. Njegovo imenovanje dočekano je s velikim odobravanjem lokalne nogometne javnosti, iako je bilo i onih koji su upozoravali da Gregurina nema ni minute trenerskog staža u seniorskom nogometu i da nije isto voditi djecu i seniorsku momčad. Čovjek koji dobro poznaje klub, za koji je igrao i koji ga je školovao, dobio je povjerenje Uprave i formirao „domaći“ stručni stožer u kojem su redom bivši igrača Slavena.
Unatoč činjenici da je još na zimu ostao bez nekolicine izuzetno bitnih igrača, počevši od Jagušića, zatim Šute i Agbekpornua, činilo se da je Gregurina vrlo brzo pronašao rješenje kako nastaviti dalje i uzimati bodove bez ponajboljih pojedinaca u momčadi. Nakon kratkog pozitivnog niza u veljači stvari su, međutim, krenule nizbrdo. Od ove, katastrofalno započete nove sezone, u kojoj Slaven slavi 30-tu godišnjicu igranja u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa, nakon unosne prodaje Jagušića i godine kad su ozbiljno počele pripreme za izgradnju novog stadiona, Slaven je osim ostanka u ligi očekivao nešto više. Predsjednik kluba Markulin u svibnju je najavio ozbiljno pojačavanje momčadi i napad na mjesta koja vode u Europu. Ipak unatoč najavama i ambicijama, početak prvenstva zasad ide u potpuno suprotnom smjeru. Slaven trenutačno izgleda kao momčad koja traži vlastiti identitet.
Od upozorenja do potvrde
Prvo upozorenje stiglo je odmah na Maksimiru. Aktualni prvak slavio je glatko 2:0, a Slaven je od tri dosadašnje utakmice upravo tamo još i najbolje prošao. „Modri“ su prema vratima Sentića pucali čak 29 puta, a tri puta goste su spašavale stativa, odnosno greda. Rezultat je na kraju izgledao podnošljivije od onoga što se događalo na terenu, iako je prvo poluvrijeme Slaven još donekle i OK izgledao. Gosti su u taj susret ušli s prilično izmijenjenim kadrom u odnosu na prošlu sezonu, Gregurina je još uoči gostovanja na Maksimiru najavio da pojedince čeka proces prilagodbe, a ranije i da bi unatoč šest tjedana priprema, njegova momčad za prvenstvo spremna trebala biti oko četvrtog kola. Sigurno to nisu bile riječi koje su simpatizeri kluba htjeli čuti, no nakon tri odigrane utakmice ispada da je bio u pravu. Slaven je izgledao nemoćno i nespremno odgovoriti zahtjevima SHNL-a.
Da Maksimir nije bio samo posljedica razlike u kvaliteti, pokazao je već Derbi sjevera. Bila je to prva prvenstvena utakmica na domaćem terenu, protiv Varaždina, u uvijek zanimljivom okršaju u kojem favorita praktički nema. Ovaj ga je put popratilo jedva 1.000 gledatelja, više nego dvostruko manje nego u kolovozu prošle godine. Koji je tome razlog, bilo bi nezahvalno nagađati, ali serija loših rezultata koja traje još od drugog dijela prošle sezone mogla bi biti jedan od njih. Da Varaždinu podrške u Koprivnici ne nedostaje, moglo se primijetiti, odnosno čuti i ovaj put, a njihovi su navijači razloga za slavlje itekako imali. Šafarićevi dečki ponizili su Slaven 1:4 i svih 90 minuta letjeli po terenu. Možda nisu nadmašili Dinamovih 29 udaraca prema Sentićevim vratima, ali uputili su ih 24. Još više zabrinjava način na koji je utakmica Slavenu pobjegla iz ruku. Varaždin je nakon prvog pogotka u 26. minuti do velikih 0:3 stigao već do 44. minute. U samo 18 minuta domaćin se našao u praktički bezizlaznoj situaciji. Porozna plava obrana, uz izgubljenu trojku u veznom redu, lijeka za lepršavi nogomet Varaždina nije imala. Priznao je to i Gregurina nakon utakmice i ponovno istaknuo da je njegova momčad u procesu prilagodbe i adaptacije te najavio Istru kao priliku za uzeti kakve bodove.
Međutim, ako je Dinamo upozorio, a Varaždin potvrdio da problema ima, Istra ih je samo još dodatno produbila. Dvojica igrača u međuvremenu su se stigla ozlijediti, Mažar i Urata, a odavno dug popis ozlijeđenih igrača neminovno otvara i pitanje zbog čega ih je ove godine baš toliko. S obzirom na to da ni ljudi koji su u klubu desetljećima tako nešto ne pamte. Upravo to je, posljedično, na loše rezultate proljetnog dijela prošle sezone najviše i utjecalo.
Kako je završilo na Aldo Drosini, svi već znaju. Domaćini su glatko slavili s 3:0. Jasno, činjenica da je Slaven od treće minute igrao s igračem manje bitno je pomoglo Istri i bilo bi pogrešno taj susret promatrati na jednak način kao prethodna dva. No, zanimljivo je upravo ono što se dogodilo prije isključenja. U nedostatku rješenja u zadnjoj liniji Gregurina se odlučio na promjenu formacije i krenuo s trojicom u posljednjoj liniji. Ideja je, činilo se, bila visoko postaviti linije i pritisnuti Istru, no domaćini su praktički odmah pronašli prostor. Situacija koja je uslijedila završila je isključenjem 17-godišnjeg Filipa Kutleše kojem je Kolarić pokazao pokazao put u svlačionicu još i prije nego što se uspio uznojiti. Najmanje je za sve što je tome prethodilo mogao biti kriv mladi stoper koji se našao u nezahvalnoj situaciji.
Zabrinjavajuće brojke
Tri dvoboja, tri različita protivnika i različite okolnosti, ali zajednički nazivnik ipak postoji. Slaven trenutačno nema kontrolu nad utakmicama. Dinamo je konstantno prijetio njegovim vratima, Varaždin je u Koprivnici u samo 18 minuta praktički riješio sve, a početna ideja protiv Istre raspala se već u trećoj minuti. Protivnici Slavenu jednostavno dopuštaju premalo, dok on njima dopušta previše. Kroz tri odigrana susreta momčad Marija Gregurine prema protivničkim je vratima pucala samo 24 puta. Protivnici su prema Slavenovim vratima uputili čak 74 udarca. To znači da „Farmaceuti“ u prosjeku dopuštaju gotovo 25 udaraca po utakmici, od kojih sedam ide u okvir, dok sami pucaju prosječno osam puta, od čega tri puta u okvir. Lošiju statistiku ima tek Rudeš.
Nijedna momčad u ligi nema lošiju prosječnu SofaScore ocjenu od Slavenovih 6,65, nijedna zasad nije zabila manje od jednog gola, dok je jedino Rudeš primio više, njih 12. Momčad koja inicijalno teži napadačkom nogometu u dosadašnja je tri kola stvorila tek četiri velike šanse. Upravo je odnos 74 prema 24 možda i najbolji opis Slavenova ulaska u prvenstvo. Ne govori samo o problemima posljednje linije. Govori o momčadi koja premalo vremena provodi ugrožavajući protivnička vrata, a previše braneći vlastita.
Ni raspored koji slijedi nije pretjerano obećavajući. Na redu je Gorica koja za pobjedu u Koprivnici ne zna godinama i također još ne zna za bodove na početku sezone. Čak ni eventualni puni plijen protiv momčadi Marija Carevića ne bi uspio potpuno isprati gorak okus dosadašnjih predstava „Farmaceuta“. Nakon toga slijedi Osijek koji trenutno izgleda nezaustavljivo, a ako je suditi prema dosad viđenom, nadati se bodovima na Opus Areni bilo bi jako optimistično.
Tko je kriv?
Tko je za sve ovo kriv, treba li o „krivnji“ uopće govoriti i ljudima koji vode momčad dati još vremena ili reagirati prije nego što postane prekasno? Pitanje je to koje se nakon ovakvog ulaska u sezonu nameće samo od sebe, a sasvim sigurno postavlja se ovih dana i unutar kluba. Najlakše bi bilo prstom uprijeti u jednu osobu. Gregurina je trener i kao takav ne može pobjeći od odgovornosti za igru i rezultate momčadi koju vodi. Jednako tako, bilo bi nepravedno sve probleme Slaven Belupa pripisati samo njemu. Ostao je bez važnih igrača i dobio bitno izmijenjenu momčad. No, činjenica da je i sam sudjelovao u procesu dovođenja gotovo svih novih igrača znači da se odgovornost za izgled aktualnog kadra ipak ne može u potpunosti odvojiti ni od njega.
Jedna od njih tiče se neodlučnosti i promjena stavova Gregurine oko pojedinih igrača. Na neke se u jednom trenutku više nije ozbiljno računalo, a danas imaju važne uloge u početnoj postavi. Bilo je i onih koje trener više nije vidio u svojim planovima, a nakon odlaska iz Koprivnice u drugim, pa i kvalitetnijim sredinama igraju vrlo dobar nogomet. Promijeniti mišljenje o igraču samo po sebi nije nikakav grijeh, posebno tijekom stvaranja bitno izmijenjene momčadi, ali učestale promjene procjena mogu otvoriti pitanje koliko je jasna bila početna vizija kadra i uloga pojedinaca.
Ako postoje problemi u kvaliteti ili strukturi kadra, odgovornost je naravno nužno šira od čovjeka koji sjedi na klupi. Pogotovo u kontekstu javno postavljenih europskih ambicija. Trener odgovara za ono što momčad radi na terenu slaganje, ali sastavljanje iste nikada nije posao samo jednog čovjeka. Ako se pokaže da kadar nije dovoljno kvalitetan za ciljeve koji su pred njega postavljeni, onda će se morati propitivati i jesu li očekivanja bila realna te je li momčad tijekom ljeta složena na način koji ih može pratiti. Ipak, postoji granica nakon koje proces prilagodbe prestaje biti dovoljno objašnjenje. Zato pitanje više nije samo treba li Gregurini dati vremena, nego ima li još vremena. Kako bilo, činjenica je da publika zbog koje se nogomet i igra, ovakve predstave više ne želi gledati.
FOTO arhiva
