Razgovarao: Stjepko Gambiroža
Prvoligaška sezona bliži se kraju, već 29. uzastopna u kojoj je Slaven Belupo član elitnog razreda hrvatskog nogometa, ponovno uspješna koju je obilježio i rekordan izlazni transfer. Povod je to za razgovor s predsjednikom uprave koprivničkog prvoligaša Robertom Markulinom, ujedno i predsjednikom Nogometnog saveza KKŽ te članom Izvršnog odbora HNS-a, koji i ne istupa tako često u javnosti.
PL: Što je obilježilo još uvijek aktualnu sezonu za Slaven Belupo?
– Prvo i najvažnije je da smo konačno postigli dogovor s Gradom Koprivnicom da se pokrene projekt izgradnje gradskog stadiona u Koprivnici i to je ono što osigurava dugoročnu stabilnost klubu. Druga bitna stvar koja se dogodila su prodaje Adriana Jagušića i Ante Šute koje su bile neminovnost zbog financijske stabilnosti kluba. No, tim prodajama došli smo do financijske stabilnosti na kojoj sljedeće dvije, tri godine možemo graditi stabilnost kluba i više nismo u situaciji da smo primorani pošto – poto prodavati najbolje igrače. Treća ključna stvar je afirmacija našeg domaćeg stručnog stožera na čelu s trenerom Mariom Gregurinom i pomoćnim trenerima Delićem i Purićem. U njihovoj prvoj sezoni pokazalo se da imamo svoje kadrove i oni su ove godine stekli neprocjenjivo iskustvo za budućnost.
PL: U jednom je trenutku izgledalo da je Slaven Belupo ozbiljan kandidat za mjesta koja vode u europska natjecanja.
– Čak i nakon prodaje Jagušića i Šute imali smo ambicije i pokušali napasti Europu. Doveli smo Grgića, Mažara, Dabru, mislili smo da imamo dovoljno dobar kadar, no nitko nije mogao računati na ovako nevjerojatnu seriju ozljeda. Treba dobro analizirati zašto se to dogodilo i kako je moguće da imamo tako velik broj ozlijeđenih igrača.
PL: No, zbog tog spleta okolnosti priliku su u prvoj momčadi dobili i neki mladi igrači koji bi inače na debi možda još pričekali neko vrijeme. Okreće li se Slaven Belupo potpuno svojoj školi nogometa i razvoju igrača, je li to smjer kojim se planira ići u budućnosti?
– Slaven je kroz ovih tridesetak godina jedan od klubova koji je možda i najviše pružao šansu mladim igračima. Ponovno smo aktivirali Koprivnicu kao B ekipu gdje bi ti igrači trebali sazrijevati dok ne dođu do toga da su spremni za prvu ligu. Nije lako uvesti mladog igrača jer rijetko kada se pojavi mladi igrač koji je odmah bolji od ovih starijih koji igraju. Mladom igraču mora se pristupiti planski, osloboditi mu mjesto među 22 i onda davati prilike. Najbolji primjer je upravo Jagušić, iako ima pregršt drugih primjera. On nas je prve dvije sezone znao koštati bodova, znao je gubiti lopte na 16 metara, ali vjerovali smo u njega i izrastao je u vrhunskog igrača. Puno je radio na sebi i ima strašan karakter, uvjeren sam da će jednog dana biti i nositelj hrvatske reprezentacije.
PL: Jagušićev transfer rekordan je u povijesti kluba. Ima li u skoroj budućnosti potencijala da se netko iz sadašnjeg „rostera“ proda ako ne za takav iznos, onda barem za milijunski?
– Ima, no ne ovakav poput Jagušića, jer taj je transfer za naš klub zapravo nestvaran. Postoji pravilo kad klubovi kupuju igrače; uz pomoć algoritama analiziraju rejting lige, kluba, godište igrača i sve to na kraju izbaci broj koji bi bio realna cijena. Transfer Jagušića u Panathinaikos je višestruko veći od dosad najvećeg transfera kluba i nisam očekivao da ćemo dobiti takvu ponudu. Transfer je realizirao sportski direktor Dejan Šomoci, a ja dok nisam vidio papir s ponudom, nisam vjerovao da nam se zbilja nudi takav iznos.
PL: Je li interes Dinama bio stvaran? Jer mediji su nekoliko dana uoči prodaje Jagušića u Panathinaikos pisali da je njegov odlazak u Zagreb gotova stvar.
– Interes je bio ozbiljan jer Mario Kovačević bio je naš trener i žarko ga je želio dovesti na Maksimir. Postojali su kontakti, postojale su ponude, a na kraju je ispalo da je ponuda koju je Dinamo poslao prošlog ljeta bila bolja od ove pristigle na zimu. Jednostavno nismo bili blizu dogovora oko toga i bila je prevelika razlika između te ponude i one Panathinaikosa.
PL: Ogroman novac stigao je u klub, no taj je transfer vrijedan i zato što se podigao rejting kluba i pokazalo se da se jedan takav transfer može realizirati i iz tzv. „manjeg“ kluba. Nekoć su mladi igrači prvo odlazili u Dinamo ili Hajduk pa bi ih oni prodavali dalje, sada se pokazalo da se to može napraviti i ovako, naravno pod uvjetom da imaš vrhunskog igrača.
– Apsolutno. Transfer Jagušića nam je iznimno važan i za rejting kluba i samim iznosom prodaje podigli smo vrijednost svih ostalih igrača. Naravno da postoje neki okviri i isti igrač tržištu drukčije vrijedi ako je u Slaven Belupu ili Dinamu.
PL: Europa je ove sezone ostala nedosanjani san, no kakvi su planovi za sljedeću sezonu? Hoće li se ponovno „napasti“ Europa?
– U 12 godina koliko sam bio direktor kluba, osam puta igrali smo Europu. Tada su okolnosti bile drukčije u hrvatskom nogometu, no ključno je da kao klub trebate biti spremni za Europu. Sada smo spremni i složit ćemo za sljedeću sezonu momčad koja će ozbiljno konkurirati za četvrto mjesto. Hoćemo li uspjeti ili ne, to se nikad ne zna. No, naučili smo da je bitan kontinuitet. Ako dvije, tri godine imate konkurentnu ekipu, velika je vjerojatnost da jedne godine i uspijete.
PL: Znači li to da sljedeće sezone možemo očekivati i pojačanja?
– Da. Morat ćemo pokriti poziciju lijevog beka jer oba lijeva beka su nam ozlijeđena. Vjerojatno ćemo dovesti mlađeg ljevonogog stopera, dva vezna igrača i dva krila. Želimo dovesti ozbiljne igrače koji će biti barem jednako dobri kao trenutačno najbolji igrači u klubu.
PL: Postoji li interes drugih klubova za igrače Slaven Belupa? Mladi Filip Krušelj se trenutačno čini kao najzanimljiviji „eksponat u izlogu“.
– Apsolutno, mislim da je on najveći dobitak ove sezone, pogotovo na proljeće. Uspio je uloviti kontinuitet, ušao u U-21 reprezentaciju, igra jako dobro, raste mu samopouzdanje, a kruna svega bio je pobjednički pogodak protiv Gorice. Mislim da bismo za njega mogli imati ozbiljne ponude. Treba naglasiti da na njegovoj poziciji desnog bočnog imamo i Išasegija, izuzetno dobrog igrača, koji je nažalost ušao u seriju ozljeda. Tako da ako i prodamo Filipa, imamo dobru alternativu.
PL: Kakav je status trenera Gregurine? Je li on izbor i za dalje?
– Apsolutno, odlučili smo se za domaći kadar i mislimo da su jako posvećeni svom poslu. Sada su stekli jedan nivo iskustva prve lige, imaju koncepciju i sustav kojim žele igrati. Očekujemo od Gregurine i njegovog stožera da u drugoj godini naprave još bolje rezultate, a njegova vizija da se igra visokim presingom je odlična. Mislim da smo ove godine postigli rekordan broj pogodaka u jednoj sezoni, sada još treba poraditi na tome da iz tranzicije primamo manje pogodaka.
PL: Čim su tu bolji rezultati, čim se igra otvorenije, raste i posjeta na utakmicama.
– Hvala svim našim navijačima jer su velika podrška. Vjerujem da će jednog dana, kada ćemo imati pristojan stadion, imati još i veću gledanost iako su rezultati prvenstveno ti koji privlače publiku.
PL: Izgleda da je konačno gotova stvar da se kreće s izgradnjom modernog stadiona, je li tih najavljenih 5.000 sjedećih mjesta dovoljno?
– Hvala gradonačelniku Mišelu Jakšiću i gradu što su donijeli tu odluku i što konačno ulazimo u projekt izgradnje stadiona. Vjerujem da će to biti prava koprivnička ljepotica i mislim da je 5.000 mjesta dovoljno za Koprivnicu. Možda to neće zadovoljavati uvjete za A reprezentaciju, no bit će za utakmice mlade reprezentacije i zadovoljavat će sve uvjete za europska natjecanja. Neki dan provjeravala se statika zapadne tribine i vidjet ćemo treba li se ona renovirati ili će se morati maknuti. Očekujemo da bi realizacija projekta mogla krenuti do kraja ove godine ili krajem sljedeće nogometne sezone.
PL: Veliki problem je i trening kamp, postoje li planovi za izgradnju?
– I kamp je nužnost jer treba znati da čak 14 ekipa mlađih uzrasta svakodnevno trenira na terenu s umjetnom travom. Jedan pomoćni teren je za prvu momčad, tu je još i Koprivnica i što se tiče terena, zbilja smo u problemu. No, grad je napravio neke iskorake i rade se dva nova terena kod bazena i plan je da se škola nogometa ondje preseli. To bi bila infrastruktura koja klubu i gradu daje garanciju da ćemo biti na ozbiljnom nivou pa čak i ako nekad bude lošiji rezultat, imamo uvjete brzo se vratiti.
PL: Hoće li se dio novca pristiglog od Jagušićevog transfera uložiti u infrastrukturu?
– Dio toga već smo uložili, sad treba vidjeti na koji način će se ići u projekt izgradnje stadiona jer nema smisla ulagati u nešto pa ubrzo to micati. Sve će biti puno jasnije kada dođe vrijeme javne nabave za izgradnju stadiona. Osim toga, napravili smo studiju isplativosti i izračunali da povećanom prodajom karata, pogotovo kada se igraju utakmice s Dinamom i Hajdukom, s razlikom u iznosu od prodaje karata, možemo pripomoći u sufinanciranju dijela izgradnje stadiona.
PL: Dugo ste u nogometu, dugo ste u Slaven Belupu, kako biste usporedili kvalitetu lige danas i prije 10, 20 ili 30 godina?
– Nekoć su bile manje razlike u proračunima klubova i dolazili su nam igrači koji su imali karijere u ozbiljnim klubovima i vani i u Hrvatskoj. Imali smo kvalitetnu momčad, igrali u Europi ravnopravno s Aston Villom, Athletic Bilbaom, CSKA Moskvom, Galatasarayem, Stuttgartom, Lilleom. Najveći problem nogometa danas je što čim neki klinac postane dobar, nemate ga načina zadržati jer on hoće ići čim dođe bogata ponuda izvana.
PL: Koji su po Vama trenutačno najbolji igrači HNL-a?
– Zadnje dvije godine najbolji je Toni Fruk. Prošle jeseni među boljima je bio i naš Jagušić. Livaja je dvije, tri godine vukao Hajduk čudesnim brojem golova. Sada je tu Beljo, jako mi se sviđa Luka Stojković iz Dinama, a da ne govorimo o tome kakav je utjecaj na Dinamo imao povratak Dominika Livakovića. Ima mladih igrača, stalno se pojavljuju neki novi i to je najvažnije. Očito imamo nepresušan bazen talenata, jedni odu, pojave se novi i sve to nekako ide.
PL: Kako ste zadovoljni suđenjem u HNL-u, često možemo čuti primjedbe da je kriterij neujednačen i da se sudačke odluke obično donose u korist većih, a na štetu manjih klubova?
– Uvođenje VAR-a napravilo je velike pomake i eliminiralo mogućnost pogreške kod zaleđa. Sada pričamo o milimetrima, a nema više „offsidea“ od tri, četiri metra kakvi su se nekoć znali pustiti. Mislim da bi prilikom delegiranja sudaca na pojedine utakmice trebalo imati tablice, algoritme i dobar pregled što se događalo u povijesti nekim klubovima. Izbjegavanjem jednog od 15 sudaca s liste na utakmice pojedinog kluba preveniralo bi se puno toga.
PL: Navijači teško mogu biti subjektivni kad je riječ o klubovima za koje navijaju, no osjeti li se i dalje ponekad da neki sudac sudi tendenciozno, odnosno da ide nekom u korist, obično većim klubovima u susretu s manjima?
– Mislim da ima puno manje takvih tendencioznih odluka u zadnje dvije, tri godine, no i dalje se osjeti pristup u odlukama kada igraju Dinamo, Hajduk ili Rijeka s jedne strane i svi ostali. Tu je najbolji primjer ocjene kod ruke u kaznenom prostoru pa u sličnim situacijama za nekog od tih većih to bude kazneni udarac, a za ove manje nije. Iako imamo VAR, u zadnje vrijeme postalo je nevjerojatno baš s tim procjenama kod ruke u šesnaestercu. Mislim da bi to trebalo bolje precizirati jer identične situacije tumače se na razne načine, a to nas sve zna više iziritirati od same pogreške na terenu.
FOTO arhiva
