Pečenje odojka na ražnju naizgled je jednostavan posao. Dobra vatra, dovoljno vremena i polagano okretanje trebali bi biti dovoljni, no oni koji su ispekli desetke odojaka znaju da upravo sitnice odlučuju hoće li meso na kraju biti sočno, a kožica hrskava. Jedna od njih je izbor drva.
Za pečenje odojka posebno su cijenjena tvrda listopadna drva koja mogu stvoriti snažan i dugotrajan žar. Među njima se kod nas najčešće izdvajaju bukva i grab. Bukva je odličan izbor jer ravnomjerno izgara, stvara kvalitetan žar i nema smolast dim koji bi mogao pokvariti okus mesa. Upravo je stabilna toplina posebno važna kod odojka jer pečenje traje satima. Cilj nije napraviti što veću vatru, nego održavati dovoljno topline tijekom cijelog pečenja.
Grab je također izvrstan, a jedna od njegovih najvećih prednosti je vrlo dobra ogrjevna vrijednost i dugotrajan žar. Zbog toga je praktičan kada satima treba održavati temperaturu uz ražanj. Mnogi zato koriste upravo grab ili kombinaciju graba i bukve.
Kod pečenja na ražnju važno je i kako se vatra koristi. Odojak se ne peče tako da ga cijelo vrijeme udara snažan otvoreni plamen. Drvo prvenstveno treba osiguravati žar i kontroliranu toplinu. Prejaka vatra može brzo potamniti i spaliti kožicu dok meso uz kost još nije dovoljno pečeno. Zbog toga je strpljenje jednako važno kao i izbor drva. Žar se tijekom pečenja postupno dodaje i raspoređuje, a jačina topline prilagođava se fazi pečenja. Za lijepu hrskavu kožicu osobito je važno završno razdoblje pečenja, ali ni tada nema koristi od nekontroliranog plamena koji će je jednostavno spaliti.
S druge strane, bor, smreka, jela i ostala smolasta crnogorična drva nisu dobar izbor za ovakvu pripremu hrane. Mogu jako dimiti, a dim i produkti izgaranja smole mogu mesu dati neugodan okus. Nikada se ne smije koristiti ni lakirano, bojano, impregnirano ili na bilo koji drugi način kemijski tretirano drvo. Za vatru na kojoj se priprema hrana treba koristiti čisto, prirodno i dobro osušeno drvo.
FOTO ilustracija
