Vrijeme je prvih pričesti, važnog dana u životu djeteta koje prvi put pristupa euharistiji. Prava vrijednost ovog dana ne bi trebala biti u svečanoj odjeći, fotografijama, poklonima ili obiteljskom ručku, no ljudi često znaju staviti tradiciju ispred vjere. Kako je za RKC u Temi dana rekao Ivica Puškadija, župnik Župe svete Majke Terezije iz Starigrada, prva pričest je sakrament euharistije, sakrament u kojem pod prilikama kruha i vina djeca u dobi od devet do 10 godina, nakon što su poučeni u vjeri, shvate čemu će prvi put prisustvovati u punini.
– Prva pričest je Božja, trajna i stvarna prisutnost u našem svijetu koja se tom duhovnom hranom, hostijom, ugrađuje u naš organizam i u naš život. Važno je da se prva pričest prima u čisto srce u kojem nema teškoga grijeha, a svakoj prvoj pričesti prethodi i prva sveta ispovijed – pojasnio je župnik. Nastavio je da danas živimo u jednom konzumerističkom društvu gdje se djeci na neki način sve servira, a time im se zapravo oduzima određena samostalnost, kreacija, i snalaženje i teško je ponekad djetetu koje je zaokupljeno nekim ekranom dočarati smisao, veličinu i težinu sebe.
– Već dugo u našim krajevima, nekih 30, 40 godina, običaj je da svi prvopričesnici budu u bijelim haljinama. Pred Bogom smo svi jednaki bez obzira na financijske mogućnosti, inteligenciju, porijeklo, boju kože, ljepotu ili stalež. Bijele haljine predstavljaju tu nevinost i čistoću i smatram da je prikladno da se nitko posebno ne ističe nego da su svi jednako obučeni i to baš u bijelo. I to rješava problem šivanja odjela samo za jednu prigodu i bitno umanjuje trošak samim roditeljima. Mislim da je taktično da svi imaju bijele haljine koje župa ili crkva nudi – napomenuo je. Na pitanje jesu li potrebna slavlja i ručkovi nakon ovog sakramenta, te je li samim time u prvom planu ipak tradicija ili vjera, odgovara da je važno okupiti se na takvim slavljima i događajima kao obitelj.
– Tu nije u pitanju samo tradicija, tu je i potreba i to ne samo da se najedemo, već takvim susretima i druženjima učvršćujemo svoje veze, poznanstva, prijateljstva, puno puta se djeca upoznaju s rođacima tek na takvim druženjima. Ne vidim problem zašto netko ne bi mogao biti vjernik i veseliti se, feštati i družiti se s prijateljima, to ne kompromitira, to isključuje onda i svađe i psovke i svako drugo zlo ili štetu koju možeš počiniti. Vjernik je vjernik – objasnio je župnik. Napomenuo je da pokloni i konzumerizam mogu zasjeniti prvu pričest u onoj mjeri ako obitelj nije vjernička.
– Primjerice, ako obitelj forsira da dijete mora ići na sakrament iako nije spremno ili ako je samim roditeljima stalo samo do poklona. To ne bih želio komentirati – dodao je. Osvrnuo se i na prikladne poklone istaknuvši da je najbolje djetetu dati nešto što će ga podsjećati na taj važan dan.
– To ne mora bit nešto skupo, može biti zlatni ili srebrni lančić s nekom gravurom, Biblija ili nešto slično, ali i ne mora. Situacija nije idealna. Važno je više žive vjere, a manje tradicije; manje ambalaže, a više sadržaja. Ne može janjac ili što ćemo pojesti biti važniji od samog događaja primanja sakramenta – zaključio je župnik.
Što misle o sakramentu, načinu proslave, odjeći i poklonima, za RKC su komentirali i roditelji prvopričesnika. Valentino je proslavu organizirao u poznatoj koprivničkoj pivnici K Franzu, kaže da kao poklon prvopričesniku, uglavnom prolaze tehnologija i novac te kako se tradicija oko prve pričesti nije bitno primijenila s godinama.
– Imali smo 20 ljudi, uža familija je bila, a trošak svega je na kraju oko 2.000 eura – rekao je. Ana je na prvu pričest dovela kćerku, a misli da ljudi često rade malu svadbu od ovog događanja. Naglasila je kako su poskupljenja sveprisutna pa se veća cijena vidi i u organizaciji proslave, ali i nabavci prvopričesničke odjeće.
– Uzeli smo haljinu koja se može i kasnije nositi, platili ju 30 eura, proslava bude doma za 18 ljudi – napomenula je. Ivana je na prvu pričest dovela sina, a prvopričesničku odjeću podržava jer smatra da je dobro da nema razlike u odijevanju. Mama Jasminka došla je u pratnji sina Borne, misli da među ljudima ima uspoređivanja kad se govori o organizaciji proslava nakon prve pričesti.
– Kič bude nakon samog sakramenta. Priprema se sve na veliko. Prije je bio jednostavnije – kazala je. Klaudio pak kaže da je nekad bilo opuštenije, a danas je sve nekako napeto, važno je tko dolazi.
– Mi imamo obiteljsko druženje u unajmljenoj kletici, a troškovi svega su između 1.500 i 2.000 eura. Poklanja se djeci sve ii svašta, tehnologija najviše – istaknuo je. Barbara je ispričala kako je nekad sve bilo puno jednostavnije kad je riječ o organizaciji obiteljskog druženja nakon prve pričesti, a za poklon smatra da je primjerena simbolična sitnica.
– Naušnice, nešto da ostane, nikakvi bicikli ili role, to nema smisla. Imamo obiteljsku proslavu, to je tradicija. Roditelji se često znaju uspoređivati, ali ako ste normalni to vas uopće ne bi trebalo brinuti – zaključila je.
Katarina i njezin suprug smatraju da se danas prva pričest slavi u krugu uže obitelji, dok je nekad takva proslava uključivala puno veći broj ljudi. Rekli su nam da je njihov sin od bake na poklon dobio tablet, a ostatak obitelji će vjerojatno dati novce. Tijekom emisije javilo se i nekoliko slušatelja porukom pa su tako između ostalog napisali:
“Najbolji poklon za prvopričesnika po meni je nešto simbolično, križić, lančić ili nešto što će zapamtiti.”
“Kod nas je bilo doma, ručak za najbliže i to mi je bilo baš dovoljno. Dijete je bilo sretno, a nismo radili spektakl.”
“Pokloni su okej, ali mislim da se pretjeruje, ipak se radi o djetetu od 9 godina.”
“Kod nas u obitelji se uvijek poslije mise ide na ručak, ali bez velike pompe. Malo se podružimo, čestitamo i to je to.”
FOTO arhiva
