Piše: Robert Mihaljević
Ako to još niste znali, ušli smo u superizbornu godinu u kojoj ćemo triput na birališta. Prvo ćemo birati novi saziv Sabora i novu parlamentarnu većinu, potom 12 sretnika europarlamentaraca koje ćemo baš mi svojim glasovima učiniti turbobogatašima, a na koncu godine zaokruživat ćemo ime predsjednika ili predsjednice republike. Dok se za europarlamentarne izbore zna da će se održati početkom lipnja, a za predsjedničke da će biti negdje u prosincu, politička se i medijska javnost proteklih tjedana silno zabavlja nagađanjem kad će šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković raspisati izbore za Hrvatski sabor. Zasad se jedino pouzdano zna da će izbori biti u drugom ili trećem kvartalu ove godine, odnosno negdje između travnja i rujna. Tako obećavaju svi visoki dužnosnici HDZ-a. Premda nisam u dosluhu s Plenkijem (časna riječ), nekako mi se čini najizglednijim da se parlamentarni izbori održe potkraj travnja ili početkom svibnja. Nemam za to nikakvih dokaza ni „kladioničarskih“ dojava, ali zdrava logika nekako govori da bi HDZ saborske izbore mogao održati doista jedne od tih nedjelja.
Prvo, proljeće će donijeti pun efekt povećanja plaća u državnim i javnim službama, što je svakako jak argument za svaku političku kampanju. Drugo, moguće je da će Vlada od travnja imati novu odluku o subvencioniranju cijena plina i struje (ako nas EU ne pritisne i spriječi takav državni intervencionizam). Aktualna sezona grijanja svakako završava pa će računi biti manji. I treće, prvi vojni zrakoplovi rafale trebali bi iz Francuske stići u Hrvatsku negdje do kraja travnja. A prelet prvih moćnih, modernih borbenih letjelica hrvatskim nebom svakom će iskrenom domoljubu natjerati suzu radosnicu na oko i smiješak na Plenkijevu facu na plakatu. Uostalom, ljeto nikako nije za odlazak na birališta, a i predsjednički su izbori preblizu pa bi HDZ-u i Plenkoviću vlastitom pretkampanjom u politički prostor mogao uletavati za njih problematični el prezidente Zoran Milanović Zoki. Njegova pretkampanja bila bi snažna bujica na oporbeni mlin. Jer je Zoran ionako jedina ozbiljna oporba Plenkovićevu HDZ-u. I posve je izvjesno da će lider HDZ-a i Vlade učiniti sve da u parlamentarnoj kampanji Milanovića ima što manje za vratom. Zato bismo se, evo, bili spremni kladiti u solidan iznos da će izbori za Sabor biti negdje potkraj travnja ili početkom svibnja. Odnosno, taman kad u finišu političke kampanje i u zoru otvaranja prvih birališta skupina rafalea propara hrvatsko nebo. A onda će se lakše i u kampanju za europarlamentarne izbore, koji bi se održali otprilike mjesec dana kasnije.
Da su izbori doista pred vratima, pokazuju i njihovi prvi vjesnici. Primjerice lokalni ogranak županijskog HDZ-a, koji se javno oglašava samo kad se bliži neko važno glasanje koje će određivati i političku sudbinu podravsko-prigorskih političkih takmaca s jakim ambicijama. Uglavnom, županijski se HDZ iznenada probudio iz zimskog sna kako bi reagirao na jedan od televizijskih istupa saborskog zastupnika SDP-a i gradonačelnika Koprivnice Mišela Jakšića koji je, govoreći o stanju u pravosuđu i plaćama u tom sektoru, prisnažio kako se najavljivalo i obećavalo čudo, a nije se dogodilo apsolutno ništa. Smjerne hadezeovce, dakako, to nije omelo da njegovu tezu izvrnu do krajnosti pa ga optuže da je, karikiramo, izvalio žešću budalaštinu. Županijski HDZ pritom nije propustio oprati ni nehadezeove i nenarodne vlasti u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu i Sisku jer su, eto, svojim građanima nametnuli veće porezne stope na plaće. Za razliku, kažu, od njihova gradonačelnika u Osijeku koji to nije učinio pa će plaće u tom gradu supružnicima s dvoje djece i minimalnim primanjima rasti 70-ak eura mjesečno.
HDZ pritom zaboravlja podsjetiti kako je Vlada novom poreznom reformom teško shvatljivim dekretom ukinula prirez, i to gotovo preko noći, pa je upravo velike gradove u kojima ta stranka nije na vlasti uvalio u silne nevolje. Zagreb, Rijeka, Split, Varaždin, Sisak, a bogme i Osijek ukidanjem prireza ostali su bez sigurnih prihoda koji se mjere u milijunima, ponegdje i desecima milijuna eura. S druge strane, u Vladi su istim gradovima uvalili kukavičje jaje ostavivši im mogućnost da određuju vlastite stope poreza na dohodak. Pa kad to naprave – poput Rijeke, Zagreba i Varaždina – onda udri po njima. I Osijek bi, uvjereni smo u to, zbog gubitka prireza ziher digao donju i gornju stopu poreza na dohodak, ali ne da im Plenki. Upravo zato kako bi u pretkampanji ove godine pokazao kako u HDZ-ovim općinama i gradovima, za razliku od nehadezeovih sredina, plaće rastu jer je Vlada, dakle HDZ, ukinula prirez. Slava tebi na nebesima, klicat će puk neprirezni i smjerno hodočastiti na biračke oltare kako bi zaokružio svoje dobročinitelje. A oporba k’o oporba: umjesto da pred ljude izađu s računicom koliko im je Vlada ukidanjem prireza ukrala iz proračuna, oni se bave dokazivanjem da je sve to što je napravljeno za primanja u biti nedovoljno.
Da su nam parlamentarni izbori doista pred vratima, dokazuju i poneke političke opcije koje će u fokus kampanje sigurno staviti i Podravku. Jedna od njih je, recimo, Radnička fronta, koja koprivničku kompaniju ima u fokusu još od dolaska Martine Dalić. Njima blizak sindikat s kojim usko surađuju nedavno je održao konferenciju za novinare ispred Podravke na kojoj su ustvrdili kako plaće u toj tvrtki zapravo nisu značajno povećane i da je to sve jedna velika predstava za javnost. Predložili su i model po kojem bi se plaće mogle odmah dići za 500 eura tako što bi se smanjila menadžerska primanja i najveći dio dobiti uložio u radnička primanja. Navodno će upravo ta teza biti jedna od ključnih poruka u kampanji koju će Radnička fronta i njihovi partneri rabiti u ovoj izbornoj jedinici. Ne odričući im pravo da na tome grade kampanju – a zna se da ih je ovaj autor u više navrata otvoreno simpatizirao zbog silne energije koju ulažu u borbi za radnička prava – valja ipak naglasiti kako su plaće u Podravki u mandatu Martine Dalić doista značajno povećane, najviše u povijesti. Pogotovo radnicima s najnižim primanjima.
Prosječna primanja u kompaniji doista su u protekle dvije godine povećana za čak 40 posto. Riječ je o egzaktnim brojkama iz financijskih izvještaja koje češljaju i odobravaju neovisni revizori. Pokazuju to i rekordni prihodi koji se od poreza na dohodak proteklih tjedana slijevaju u koprivničku gradsku blagajnu. Istina, plaće nisu svima jednako rasle, ali sigurno je i lako dokazivo da je Podravka značajno povećala masu plaća, kao nikad u svojoj prebogatoj povijesti. Je li se moglo i više – ostaje otvoreno pitanje. No, teško da će se danas na plaćama u najvažnijoj podravskoj i koprivničkoj firmi moći prikupiti pokoji politički bod iber. Ipak, golema zarada koju pojedini menadžeri, ničim izazvani i ničim zaslužni, dobivaju na paketima opcijskih dionica posve je druga tema. Ali, tu ćemo sad stati jer se ne bavimo političkim konzaltingom.
FOTO Arhiva
