Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Trgovački sud u Varaždinu odbio je tužbeni zahtjev kojim je poduzeće Nova Natura iz Đurđevca, tvrtka kćer Osatina grupe u vlasništvu Mirka Ervačića od INA-Industrija nafte i Plinacra tražilo naknadu štete u iznosu od 10,7 milijuna kuna. Umjesto očekivane milijunske naknade, Nova Natura je prema ovoj nepravomoćnoj presudi INA-i i Plinacru dužna nadoknaditi troškove parničnog postupka. I to 128,5 tisuća eura INA-i te 156 tisuća eura Plinacru u roku od 15 dana nakon donošenja presude.
Nova Natura je tužbu protiv navedenih poduzeća podigla tražeći gotovo 14 milijuna kuna naknade štete zbog izmakle koristi i to zato što na dijelu nasada, i to onom ispod kojeg se nalaze podzemni vodovi, nije mogla obavljati planiranu djelatnost. Kako je na dijelu kupljenog poljoprivrednog zemljišta bila dužna ostaviti koridor odnosno zaštitni pojas širine oko 17 metara, Nova Natura na tom dijelu nije mogla uzgajati profitabilne sorte jabuka Gala Schnico. Pošto taj koridor zahvaća površinu nešto veću od 17 tisuća kvadratnih metara i ondje Nova Natura nije u mogućnosti ostvariti proizvodnju voća u sljedećih 25 godina, koliko traje eksploatacija nasada jabuka, smatrali su kako su zakinuti za prihod od gotovo 14 milijuna kuna.
Nisu znali pri kupnji
Nova Natura je u tužbi navela da je nekretnine njegov prednik odnosno Osatina Grupa stekla kupnjom na javnoj dražbi i tada u zemljišnim knjigama nije bilo tuđih prava ni ograničenja na tim nekretninama. Ističu da prilikom kupnje zemljišta na đurđevačkom području nisu znali za postojanje eventualne zakonske dužnosti, a za postojanje vodova saznali su tek nakon krčenja zapuštenih usjeva i šikare. No, ni tada nisu mogli utvrditi gdje se nalazi središnja os cjevovoda pošto on nije bio ucrtan u katastru vodova, navodi se u tužbi. Zbog toga Nova Natura smatra da su za njihovo ograničenje prava vlasništva odgovorni isključivo INA i Plinacro te da je u trenucima upisa Osatina Grupe kao vlasnika nekretnina prestala svaka služnost koja u tom trenutku nije bila upisana u zemljišnim knjigama.
INA i Plinacro su u odgovoru na tužbu naveli kako je kupcu u trenutku kupnje predmetnih nekretnina moralo biti poznato da se ondje nalaze podzemni vodovi s obzirom na to da je koridor jasno naznačen u katastru vodova te da su za njih uredno izdane građevinske i uporabne dozvole. Štoviše, dobar dio tih plinovoda i naftovoda izgrađen je još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naveli su i kako je izgradnja vodova vršena na temelju suglasnosti prijašnjih vlasnika, kao i da je vidljivo kako je s prijašnjim vlasnicima sklopljen ugovor o pravu ukopavanja na zemljištu, a to ukazuje na stjecanje služnosti. Istaknuto je i da ostavljanje koridora odnosno zaštitnog pojasa nije rezultat volje INA-e i Plinacra, već je riječ o obvezi iz Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima za međunarodni transport. Ta odredba propisuje da je u pojasu širokom pet metara lijevo i desno od krajnjih točaka cjevovoda zabranjeno saditi biljke čije korijenje raste dublje od jednog metra. Osim toga, INA smatra da se u ovom slučaju ne radi o prekomjernoj šteti, a vodovi su ondje postavljeni u općem interesu.
Ucrtani u planu
Također, INA navodi da je Osatina Grupa prilikom kupnje nekretnine jednostavno morala znati za postojanje vodova pošto su oni uneseni u katastar još 1979, 1983. i 1984. godine te su oni ucrtani u Prostornom planu grada Đurđevca. Između tužitelja i tuženika sporno je bilo ne samo postoji li odgovornost INA-e i Plinacra za naknadu štete tvrtki Nova Natura u vidu izmakle koristi, a odlučna činjenica bilo je pitanje koja je točno površina zahvaćena koridorom prava služnosti. Zbog toga je provedeno mjerničko vještačenje kojim su utvrđivane površine predmetnih čestica unutar izmjerenog koridora.
– Analizirajući ugovore sklopljene između pravnih prednika INA-e i Plinacra i tadašnjih vlasnika predmetnih nekretnina proizlazi da je istima zasnovan i obveznopravni odnos u vidu utvrđenja i isplate poljoprivredne štete i stvarnopravni odnos u vidu prava ukopavanja vodova na predmetnom zemljištu.
Naime, iz ugovora proizlazi da su tadašnji vlasnici zemljišta dopuštali izgradnju predmetnih cjevovoda, dopuštali ulazak u posjed svojih nekretnina, ustupali služnost ukopavanja i održavanja cjevovoda, a investitor se obvezao vlasnicima isplaćivati u ugovorima utvrđenu naknadu –stoji u obrazloženju presude iz koje je izvučen zaključak da vodovi nisu izgrađeni bez znanja i suglasnosti tadašnjih vlasnika predmetnog zemljišta, već upravo uz njihovu suglasnost korištenja predmetnog zemljišta za sadnju nasada jabuka na površini koja se odnosi na tzv. pojas služnosti. Osim toga, ističe se, tužitelj odnosno Nova Natura nije uspio dokazati da im je nastala šteta koja prelazi uobičajenu granicu.
– Sumirajući odlučne činjenice, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je faktički posjed prednika prvo i drugo tuženika nastupio još u razdoblju između 1969.-1985. utvrđeno je i da je istinitost stjecanja prava služnosti prvo i drugotuženika utemeljena na aktivnosti nadležnih tijela, da prvo i drugo tuženik pravo stvarne služnosti nisu stekli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, već da su kroz vrijeme od više od 20 godina faktički mirno posjedovali vodove na zemljištu koje je sada u vlasništvu tužitelja, a da se tadašnji vlasnici zemljišta tome nisu protivili, to na strani tuženika nema elemenata protupravnosti i odgovornosti za eventualnu štetu tužitelju – ističe se u presudi kojom je dano za pravo INA-i i Plinacrou kojima poduzeće sa sjedištem u Đurđevcu mora naknaditi troškove parničnog postupka.
FOTO Darko Imbriša
