Danas je poseban dan za sve ljubitelje radija, a posebno za slušatelje RKC-a. Na današnji dan obilježava se Svjetski dan radija pa smo se u našem eteru spomenuli moći i važnosti našeg medija, ali i velike obljetnice koju RKC obilježava ove godine, a to je 80 godina postojanja i rada na području Koprivničko-križevačke županije.
Od svojih početaka davne 1945. godine, pa sve do danas, RKC je postao i ostaje neizostavan pratitelj u životima tisuća slušatelja. Kroz svoje dugogodišnje postojanje, RKC je odgajao generacije novinara, spikera i tehničara, koji su s predanošću i strašću dijelili glas svog kraja. Glasovi koji su kroz eter ulazili u domove slušatelja postali su dio svakodnevice, a emisije, vijesti i glazbeni programi nezaobilazan dio dana mnogih stanovnika županije.
Danas, smo se, u našem eteru prisjetili nekih legendarnih radijskih trenutaka i onih koji su kroz godine stvarali ovo što RKC jest – simbol vjerodostojnosti, tradicije i povezanosti s ljudima.
U eteru našeg radija ugostili smo Vjekoslava Prvčića, koprivničkog književnika i bivšeg zaposlenika našeg radija, Tanju Novak, novinarku koja je početak svoje karijere započela u eteru RKC-a, legendu koprivničkog novinarstva Mirka Kvakarića koji su nas vratili u neke davne dane radijske povijesti, ali i brojne slušatelje koji su nam čestitali na kvalitetnom programu i ustrajnosti u obavljanju svakodnevnog posla.
Vjekoslav Prvčić nas je podsjetio da je radiofonija na području Podravine bila fenomen 60-tih godina prošlog stoljeća, a 1969. godine u tadašnjoj je državi bilo 120 radio stanica.
– Od toga u Hrvatskoj 60, a od njih više od jedne trećine u Podravini. Mi smo imali nekakvu posebnu ljubav za radio i to je tad poprimilo pravu pošast na području od Ludbrega do Virovitice, bilo je službeno 18 do 20 radio postaja, ali ih je radilo puno više po različitim selima bez dozvola – prisjetio se Prvčić.
Među najizazovnijim momentima s kojima se radio u prošlosti suočio Prvčić je istaknuo godinu 1959. kad je Radio Koprivnica skandalozno morala prekinuti s radom.
– Sve je išlo dobro i krasno se razvijalo i onda je slučajno, ne znajući, tadašnji glazbeni urednik jednog dana pustio u eter pjesmu Lili Marlen, talijanske izvođačice. Ta ekipa je bila mlada i nisu znali kontekst pjesme, da je to bila omiljena pjesma njemačkih vojnika u rovovima. Tadašnja vlast vrlo je energično reagirala i donijela odluku da ugasi radio na tri godine – prisjetio se.
Tanja Novak, Koprivničanka, novinarka koja je trenutno šefica hrvatskog dopisništva Al Jazeere, a prošla je brojne redakcije i funkcije, emotivna je bila kad se prisjetila svojih prvih dana na našem radiju, gdje je započela svoju novinarsku karijeru, a upravo je RKC obilježio njen život.
– Novinarstvo i mediji nikada mi nisu bili u fokusu, ali kad je počeo rat, slušajući RKC i gledajući HTV zainteresirala sam se za to što znači biti novinar. Ivo Čičin – Mašansker, Mirko Kvakarić, Duško Bodinovac, Anđela Lenhard- Antonil bili su glasovi koje sam slušala u podrumu. Novinari su tih dana imali užasno veliku ulogu, imaju je i danas, ali tada smo ovisili o njima, pogotovo o tim dragim kolegama na radiju. To su bili ljudi koji su nam ulijevali sigurnost da će sve biti OK i tu se u meni rodila ljubav prema tom poslu. Tih dana jednostavno sam došla na vrata radija, pokucala i pitala mogu li volontirati, direktor Damir Mađarić mi je dao neke papire da pročitam i tako je sve počelo – ispričala je Tanja Novak koja period koji je provela na RKC-u pamti najljepšim periodom profesionalnog života.
– Bili smo mlada ekipa, nismo ni bili svjesni izazova, pamtim entuzijazam, druženje i ekipu koja je radila, od tehničke do novinarske. Najzabavnije je bilo kad smo snimali reklame preko noći. Nismo imali dva studija pa se moralo raditi nakon 23 sata. Okupili bi se i smišljali reklame, trudili se biti duhoviti, bilo je puno smijeha i zabave – govori Tanja te napominje kako se danas puno toga promijenilo, no radio je i dalje njen stalni pratitelj.
– Pogotovo kada sam u autu. U Zagrebu sam pa su to zagrebačke stanice, uglavnom radio je tu za nas kad smo sami. Radio se mijenja, drago mi je da je opstao, jer su ga neki pokopali da se neće moći nositi s digitalizacijom i internetom, ali njegova je funkcija tu. Naravno, ne kao prije 30 ili 50 godina, no prisutan je. Ti glasovi s radija su ljudi koje ne poznajemo, ali su u našim domovima, druže se s nama cijelo vrijeme, prisutni su, bliži su od onih novinara koji pišu čitateljima ili koji rade na televiziji gledateljima – zaključila je Tanja.
Mirko Kvakarić, legenda koprivničkog novinarstva svoju radijsku karijeru započeo je 1968. godine, kao tehnički realizator na Radio Koprivnici. Tih se godina emitiralo po dva sata programa dnevno na srednjem valu, od 17 do 19 sati. Informiralo se o lokalnim stvarima, ono što je bilo vezano na koprivničku općinu, ostalo se prenosio Radio Zagreb. Mirko je vodio uglavnom sportske emisije, začetnik je bio i radio prijenosa, a putem radijskih valova prenosio je utakmice iz zemlje i inozemstva. Danas u mirovini, no s veseljem se prisjeća svog radnog vijeka, novinarski posao specifičan je, nije za svakoga, neprestano je izložen kritikama javnosti.
– Uvijek ima netko tko se bude pojavio i kritizirao, ali na to se ne treba obazirati, bitno je da čovjek radi svoj posao na najbolji mogući način. Uvijek bude nezadovoljnih, ali i onih zadovoljnih – poručio je Kvakarić te na kraju dodao da je radio medij uz kojeg treba biti vezan jer je prvi koji doznaje što se to događa u našoj okolini.
FOTO ilustracija
