Piše: Nikola Cik
Iako nisu bili starosjedioci u Đurđevcu, članovi obitelji Pogačnik ostavili su značajan trag u povijesti Đurđevca u 19. i 20. st. Najstariji među njima bio je obrtnik Valentin Pogačnik (1844. – 1934.), koji je 1872. zasnovao obitelj s Josipom Šavor (1854. – 1925.) koja je rodom bila iz Koprivnice. Valentin Pogačnik bio je stolar koji je u Podravinu doselio iz Slovenije. Njegova supruga Josipa krajem 19. st. radila je kao primalja u Đurđevcu.
Njihova kći Marija (1876. – 1964.) bila je udana za poznatog đurđevačkog obrtnika, stolara i općinskog vijećnika Stjepana Kolara, s kojima je imala četvero djece. Jedan od njihovih sinova bio je učitelj Branko Kolar koji je umro vrlo mlad tijekom pandemije španjolske gripe, a drugi je bio ugledni pravnik Vinko Kolar (1900. – 1966.), otac povjesničarke prof. dr. sc. Mire Kolar-Dimitrijević.
Iz obitelji je potekao i Daniel Pogačnik koji je rođen 1888., a bio je liječnik i ginekolog koji je radio u Zagrebu i u Petrinji. Umro je vrlo mlad 1925. godine. Najpoznatiji član obitelji bio je Viktor Pogačnik,političar, prosvjetni i socijalni radnik te prvi ministar u nekoj vladi koji je potekao iz Podravine. Rođen je u Đurđevcu 2. prosinca 1874. u obitelji Valentina i Josipe Pogačnik. Osnovnu naobrazbu stekao je u rodnom Đurđevcu, a gimnaziju je polazio u Zagrebu i Požegi. Na Mudroslovnom fakultetu (preteča današnjeg Filozofskog fakulteta) u Zagrebu završio je filologiju. Kao student u Zagrebu živio je u podstanarstvu kod obitelji Basariček. Njegov stanodavac bio je Stjepan Basariček (otac poznatog političara dr. Đure Basaričeka), čijom se kćeri Ankom oženio 24. kolovoza 1899. Značajno je da njihova majka Amalija Basariček rođ. Popović (1848. – 1933.) i kći Đure Basaričeka Ljubica Štenc (1908. – 1962.) počivaju na groblju u Đurđevcu u grobu obitelji Pogačnik. Na njihovom je spomeniku postavljena i pločica s imenom Borisa Basaričeka (1919. – 1944.), sina dr. Đure Basaričeka, koji je ubijen na nepoznatom mjestu tijekom Drugog svjetskog rata.
Viktor Pogačnik djelovao je kao prosvjetni radnik u Mostaru i Sarajevu, a zatim kao inspektor narodnih, trgovačkih i učiteljskih škola u Bosni i Hercegovini. Ondje je djelovao i kao socijalni radnik, a pogotovo se istaknu o u zbrinjavanju gladne djece iz Hercegovine u sjevernim krajevima Hrvatske.Na izborima 1927. Pogačnik je izabran u skupštinu osječke oblasti kao član Hrvatske seljačke stranke. Atentat na hrvatske političare u Beogradu 1928. Pogačnika je osobno pogodio, jer tada je ubijen njegov šogor Basariček pa je postao skrbnik njegove obitelji. Tih je godina bio vrlo aktivan u političkom životu rodnog Đurđevca. Vrhunac političke karijere Pogačnik je doživio 1932., kada je postao ministar šuma i ruda u Kraljevini Jugoslaviji. No, ubrzo je dospio u nemilost vladajućeg režima pa je odstupio s ministarskog položaja i postao marginalizirana osoba, iako je bio okićen ordenom jugoslavenske krune prvog reda. Viktor Pogačnik umro je 25. srpnja 1945. u rodnom Đurđevcu izmučen napornim političkim i prosvjetnim radom te izudaran obiteljskim tragedijama. Grobovi obitelji Pogačnik i Basariček nalaze se na đurđevačkom Gradskom groblju.
