Nadam se da će se cijeniti i obilježavati njihov doprinos prosperitetu ovoga grada i dobrobiti njegovih građana, kao i ponos koji građani Hrvatske trebaju osjećati prema Pravednicima – istaknuo je veleposlanik.
Priznanje Pravednik među narodima primili su u njihovu čast, potomci sedmero ludbrežana, za njihove napore ali i činjenicu da su riskirali svoj živote, kako bi u vrijeme Holokausta spasili dvoje Židova od sigurne smrti. Spomenimo da Ludbreg kako jedan mali gradić imam čak 13 pojedinaca koji su primili ovo prizanje. Svjetski memorijalni centar Jad Vašem u Izraelu, nastao odlukom Knesseta (izraelskog parlamenta) iz 1953. godine, ima zadatak obilježavanja, dokumentiranja, istraživanja i obrazovanja o Holokaustu, kao i održavanja sjećanja na šest milijuna Židova koje su ubili nacisti i njihovi suradnici. Jedan od najvažnijih zadataka Jad Vašema je priznati i titulom Pravednika među narodima odati počast nežidovima koji su riskirali svoje živote da tijekom mračnog vremena Holokausta spase Židove. Sudac izraelskog Vrhovnog suda predsjeda odborom koji je zadužen za otkrivanje svih činjenica koje dokazuju da su spasitelji voljno i bez ikakve osobne koristi spasili Židove – riskirajući pritom svoju slobodu, sigurnost i živote na teritorijima pod njemačkom kontrolom ili kontrolom njihovih suradnika. Među više od 27.000 hrabrih, nesebičnih pojedinaca je i 137 Hrvata, među kojima su i Ljudevit Vrančić, Marija i Ivan Runjak, Miroslava i Antun Žiža, Marija i Zvonko Kerstner, a njihovim su potomcima jučer na svečanosti u Ludbregu uručena priznanja Pravednici među narodima. Spomenuti su Ludbrežani u to teško doba spasili Theodoru (Doru) Basch (udanu Klayman) i Zdravka Bascha.
– Uručenje priznanja Pravednik među narodima stranim državljanima jedan je od najvažnijih i najdirljivijih zadataka koji obavljaju šefovi diplomatskih misija Države Izrael u inozemstvu. Tijekom godina svoje karijere učinio sam to nekoliko puta u različitim državama u kojima sam služio, a sada mi je čast učiniti to drugi put u Hrvatskoj. Pravednici su: Ljudevit Vrančić; Marija i Ivan Runjak; Miroslava i Antuna Žiža; Marija i Zvonko Kerstner. Njihova će imena biti uklesana na spomeniku na zidu Jad Vašema u Jeruzalemu uz 130 ranije priznatih hrvatskih pravednika, među kojima su još tri para iz Ludbrega. Ova je ceremonija posebna jer glavni junak priče Ljudevit (Ludva) Vrančić iza sebe nije ostavio potomke, pa je Jad Vašem odlučio njegovo priznanje uručiti preživjeloj Theodori Klayman (rođenoj Basch), jer ju je Vrančić nakon rata odgojio kao vlastitu kćer, dok je dječak Zdravko podlegao bolesti – rekao je Gary Koren, veleposlanik Izraela. Dodao je kako je vrlo simbolično što se ova svečanost u Ludbregu održava u tjednu Jom Hašoe, Dana sjećanja na Holokaust.
– Ovaj dan je ove godine posvećen Izgubljenom svijetu uništenih židovskih zajednica, uključujući i malu, ali živu židovsku općinu Ludbreg, čiji su gotovo svi članovi stradali u Holokaustu. Nadam se da će se cijeniti i obilježavati njihov doprinos prosperitetu ovoga grada i dobrobiti njegovih građana, kao i ponos koji građani Hrvatske trebaju osjećati prema Pravednicima – istaknuo je veleposlanik.
Pravednici među narodima, osobe kojima je dodijeljeno priznanje i titula Jad Vašema (Svjetskog memorijalnog centra za sjećanje na Holokaust koji se nalazi u Jeruzalemu), su nežidovi koji su preuzeli velike rizike kako bi spasili Židove tijekom Holokausta. Spašavanje je imalo mnoge oblike i Pravednici su dolazili iz različitih nacija, religija i društvenih slojeva. U svijetu potpunog moralnog kolapsa postojala je manjina koja je skupila izuzetnu hrabrost da podrži ljudske vrijednosti.
– Kada uzmemo u obzir činjenicu da Ludbreg broji oko 9000 stanovnika, rekli bismo da je riječ o malom gradu. No Ludbreg je velik grad svojim stvaranjima, djelima, ljudima koji u njemu žive. Tako ovaj podravski gradić ima čak 13 Pravednika među narodima. U mračno doba ljudske povijesti, u jeku Drugog svjetskog rata, oni su skupili hrabrost i ostali – ljudi. Raduje nas svako novo ime koje uđu u časnu listu Pravednika među narodima. I iza svakoga stoji fascinantna priča o dobročinstvu. Ponosni smo na činjenicu da su naši stanovnici uvijek, a naročito tijekom Drugog svjetskog rata, znali izabrati pravu stranu i pokazati dobrotu koja spašava ljudske živote. Ovo je grad koji uvijek vjeruje u činjenje dobra i koji razumije riječ ljudskost – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.
Povjesničar, Ludbrežanin Milivoj Dretar u svom je izlaganju istaknuo kako je svoje najteže trenutke u suvremenoj prošlosti Ludbreg proživio tijekom Drugog svjetskog rata, gradić za koji se vodilo nekoliko teških borbi između vojnih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske koje su bile stacionirane u naselju i partizanskih jedinica koje su pokušale osloboditi Ludbreg, pritom napadajući najčešće s južne strane, s položaja na Kalniku.
– Grad je nekoliko puta prelazio iz ruku ustaša u partizanske pa potom obratno. Konačno je oslobođen početkom svibnja 1945. godine u sklopu djelovanja 3. jugoslavenske armije pod vodstvom generala Koste Nađa. Kao i ostala mjesta u NDH, i u Ludbregu su se tijekom ratnih godina sprovodile zakonske odredbe i proglasi ustaškog režima iz Zagreba, posebno one usmjerene protiv židovske, romske i srpske populacije. Romska i židovska zajednica u potpunosti su uništene od strane ustaša, dok je srpska pro- 9 živjela teške progone. Tijekom cijelog razdoblja rata, u nekoliko kuća u Ludbregu i okolici skrivana su židovska siročad. Za neku djecu lokalne su vlasti bile upoznate, dok se za drugu djecu, osim ukućana i susjeda, nije ni znalo. Nakon Drugog svjetskog rata novoproglašena Država Izrael započela je s dodjeljivanjem odlikovanja Pravednik među Narodima, za sve ljude koji su pomagali u spašavanju Židova u porobljenoj Europi. Dosad je iz Hrvatske proglašeno preko 130 Pravednika i njihov broj i dalje raste jer se priznanja dodjeljuju i posthumno – kazao je Dretar.
Theodora Basch, danas Klayman javila se putem videoporuke.
– Počast bi trebala ići svim građanima Ludbrega koji su bili sa mnom za vrijeme rata od 1941. do 1945. godine te su mene i mog brata štitili od ustaša i tako spasili naš život. Čitava moja ludbreška obitelj, moji roditelji, svi su bili ubijeni. Moja najveća sreća bila je da sam poslije rata postala pokćerka Ljudevita Ludve Vrančića. Najvažnije je bilo to da me naučio da poštujem sve ljude, bez obzira na njihovu politiku, religiju ili na to jesu li bili imućni ili siromašni, i da im se trebalo pomoći. Ludbrega se još uvijek rado sjećam – zaključila je Theodora Basch Klayman.