piše: Stjepko Gambiroža
Sve me više strah kako je posve moguće kada na proljeće odem u vinograd kopati vrt da bih mogao pronaći ondje nekakav opasni, možda i nuklearni otpad kojeg je neki smećarski gangster u međuvremenu tamo samo istresao i to naplatio državi. Gotovo kao da smo u Saudijskoj Arabiji ili Venezueli; gdje god da čovjek zapikne kramp ili motiku pa postoji velika vjerojatnost da će pogoditi novu naftnu žilu, tako i u nas kad čovjek krene s bagerom nešto raditi, nije nemoguće da naleti na one bačve s mrtvačkim glavama kakve znamo vidjeti u filmovima katastrofe u kojima je deponirano nekakvo zlo. Zamislite tek na što mogu naići oni koji ove jeseni idu po šumama i traže gljive, kestene ili žirove. Bogami, ne bi me začudilo da se netko od njih susreo s divljim svinjama koje svijetle u mraku jer su požderale nekakav radioaktivni otpad deponiran negdje u šumi. A tko zna, možda je i onaj ris navodno viđen u okolici Koprivnice zapravo genetski mutirana mačka koja je pojela previše bijelih miševa.
I većina nas se već godinama po stanovima i kućama trudimo razdvajati otpad, a onima koji žive u garsonijerama valjda pola prostora zauzimaju vrećice, kante ili posude za papir, plastiku, komunalni otpad, kompost i ostale vrste otpada za koji i ne znam kako se klasificira. Skoro smo se navikli i na one glupe plastične boce sa čepovima koji se ne mogu odvojiti od flaše pa nam zapinju pod nosom kada kupimo vodu u plastičnoj boci i pokušavamo je piti. Kupujemo to bez obzira na to što je pola litre takve vode tisuću puta skuplje od pola litre vode iz vodovoda, a ne bih baš stavio ruku u vatru da je nešto posebno kvalitetnija i zdravija jer tko uopće može znati koliko dugo takva voda uopće stoji u plastici. No, kada i kupimo tu skupu vodu, mi kao ekološki osviješteni građani praznu bočicu bacimo u kantu ili kontejner predviđen za plastiku, a što u to vrijeme rade oni koji su zaduženi za funkcioniranje sustava? Dozvoljavaju kriminalcima iz cijele Europe da otpad, i to puno, puno gori od obične plastične boce, bacaju gdje god požele i još na tome zarađuju.
No, to što su zaradili iskrcavanjem šlepera i šlepera smeća na lokacije koje se i danas otkrivaju, zapravo je ništa koliko će zaraditi na budućoj sanaciji istog tog smeća koje su ondje istovarili. Doznali smo tako da ćemo svi mi zbrinjavanje samo 4.500 tona rasutog opasnog otpada u Gospiću platiti oko 8,8 milijuna eura. Da situacija bude apsurdnija, vidjeli smo i gdje se sav taj ilegalni otpad sumnjivog porijekla uglavnom deponirao. Po silosima i dvorištima propalih tvornica i kombinata kojih se prethodno netko vjerojatno za jednu kunu dočepao za vrijeme privatizacije, iz njih izvukao sve što je mogao i pustio ih da propadnu. I onda se netko sjetio da bi se ti prostori ponovno mogli koristiti za nešto. Doduše, ne za proizvodnju ili skladištenje nekih iskoristivih sirovina ili proizvoda, već za deponiranje valjda najgorih vrsta otpada kojeg baš nitko u svijetu ne želi prihvatiti.
Da otpad može biti iznimno unosan biznis i da se njime znaju baviti i oni koji su vođeni sve samo ne ekološkim pobudama, vidjeli smo u legendarnoj američkoj televizijskoj seriji „Obitelj Soprano“. Jedan od biznisa koji imaju Tony Soprano i njegova kriminalna organizacija je baš tvrtka za gospodarenje otpadom, no ono što se događa u Hrvatskoj još je bolje i preciznije opisano u jednom sjajnom talijanskom filmu. Riječ je o „Gomorri“, krimiću u kojem pratimo napuljsku mafijašku organizaciju Camorru, a jedan dio priče prikazuje i poslovanje s otrovnim industrijskim otpadom. Tako ondje imamo i jednog lika koji za industrijalce sa sjevera Italije organizira jeftino odlaganje opasnih materijala u napuštenim kamenolomima i na drugim lokacijama na jugu Italije. Na kraju svi ubiru profit tako što se izbjegavaju visoki troškovi propisnog zbrinjavanja, a spoznaja da je sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj organiziran po uzoru na zloglasnu talijansku kriminalnu organizaciju, sasvim sigurno je puka slučajnost. Kao što je zasigurno čista slučajnost da je u Gospiću, gle čuda, završavao i otpad povezan s tvrtkama iz Italije.
