Borac iz Imbriovca ove je sezone krenuo odlično i drži vrh Elitne ŽNL, a u redovima vodeće momčadi ističe se i mladi Ukrajinac Ivan Kalynych (18). Nogometaš koji je prošle godine stigao u Hrvatsku brzo se uklopio i na terenu i izvan njega, a u razgovoru otkrio kako gleda na razlike u nogometu, život daleko od obitelji i svoje planove za budućnost.
PL: Jako si mlad, kako ti je bilo u početcima, ali i sada, snalaziti se u drugoj zemlji? Jesi li stigao sam ili s obitelji?
– Imao sam 17 godina kada sam došao u Hrvatsku. Nije bilo lako napustiti dom, prijatelje i rodbinu, ali znao sam da moram napraviti taj korak zbog nogometa i vlastitog razvoja. Došao sam sam, jer mi je obitelj ostala u drugoj zemlji, a posjećujem ih dva puta godišnje.
PL: Kako ti je ovdje, što ti se najviše sviđa, a što ti najviše nedostaje iz Ukrajine?
– Stvarno mi se sviđa prijateljska atmosfera i ljubav ljudi prema nogometu. No ono što mi najviše nedostaje je moj dom, moji ukrajinski prijatelji i obitelj.
PL: Kako si se snašao s hrvatskim jezikom?
– U početku je bilo teško, ali postupno sam se navikao. Pokušavam svaki dan učiti nove riječi, komunicirati sa suigračima i to mi puno pomaže da se integriram.
PL: Pretpostavljamo da si igrao u Ukrajini, vidiš li sad u početcima kakvu razliku u nogometu koji se igra tamo i u Hrvatskoj?
– Postoje razlike. Ovdje se više pažnje posvećuje taktici i disciplini, drugačiji je pristup treningu. Nogomet u Ukrajini je također jak, ali sada je, nažalost, razvoj donekle kompliciran zbog rata, a osobno pokušavam uzeti najbolje iz obje škole.
PL: Kako provodiš vrijeme izvan nogometa?
– Nogomet zauzima većinu mog vremena, ali u slobodno vrijeme volim šetati, otkrivati nova mjesta u Podravini i malo čitati.
PL: Živiš li u Imbriovcu, gdje i treniraš, ili negdje drugdje?
– Živim u Đurđevcu, u hotelu. To je malo, ali vrlo ugodno mjesto. Ljudi su otvoreni i prijateljski pa se osjećam dobro.
PL: Studiraš li ili možda radiš uz nogomet?
– Za sada samo studiram i potpuno sam fokusiran na nogomet i učenje. Razmišljam i o daljnjem obrazovanju jer je uvijek važno imati sigurnost uz sport.
PL: Kako vidiš svoju budućnost, ostaješ li u Hrvatskoj ili se vraćaš kući?
– Svoju budućnost vidim u nogometu. Želio bih igrati na visokoj razini. Gdje će točno ispasti, život će pokazati. Ali moje srce je uvijek uz Ukrajinu.
PL: Kako te prihvatila ekipa Borca?
– Jako dobro. Suigrači me pomažu i podržavaju, baš se osjećam kao dio tima.
PL: Pratiš li situaciju u Ukrajini, nedostaje li ti društvo?
– Da, pratim vijesti svaki dan i stalno mislim na svoju obitelj. Naravno da mi nedostaju dom i prijatelji, ali znam da sada moram raditi na sebi i ovdje dostojno predstavljati Ukrajinu.
FOTO arhiva
