Štefanija Hasan (75) iz Virja u trećoj životnoj dobi počela je pisati pjesme i to s tematikama vezanim za njeno odrastanje i život. Dugo je, kaže ona, u sebi skrivala talent za poeziju i tek kad je ostala udovica prije 12 godina počela je zapisivati stihove kojima oduševljava sve svoje poznanike.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Utjehu nakon smrti supruga pronašla sam u poeziji. Još kao školarka obožavala sam čitati i bila sam aktivna u radu naše Knjižnice, ali s udajom sam se posvetila obiteljskom životu. Ta moja sklonost prema knjigama očito se odrazila i na moje stvaralaštvo sad pod stare dane – priča nam Štefanija Hasan.
Prvu pjesmu, dodaje ona, napisala je za proslavu 50. obljetnice male mature i posvećena je njenoj generaciji. Otad je nastalo još 30-ak pjesama, a njen stvaralački rad prati i kći Ivančica s kojom živi.
Naime, Ivančica je sklona likovnoj umjetnosti i još od fakultetskih dana stalno crta pa tako nastaju i djela inspirirana stihovima majke Štefanije.
– Slikanje je moj velik hobi, a mamini stihovi uvijek mi dobro dođu za stvaranje novih djela. Tako kratimo i slobodno vrijeme, a inače se bavimo poljoprivredom – kaže Ivančica Hasan, koja je članica likovne sekcije Hrvatskog pjevačkog društva Rusan pa redovito izlaže svoje slike.
Štefanija i Ivančica sad imaju plan spojiti svoje talente.
– Želja nam je izdati zbirku mojih pjesama s Ivančičinim ilustracijama. Nadamo se da ćemo prikupiti potrebna sredstva te da će to biti jedinstvena zbirka pjesama. Njena će vrijednost biti i činjenica da kroz stihove i ilustracije njegujemo i tradicijski stil života – zaključila je Štefanija Hasan.
FOTO Đuro Grčić
