Iako se 1. studenoga tradicionalno povezuje s odlaskom na groblja, paljenjem svijeća i prisjećanjem na pokojne, blagdan Svih svetih izvorno ima sasvim drukčije značenje. Riječ je o jednom od najvažnijih katoličkih blagdana kojim se slave svi sveci, ne samo oni koje je Crkva službeno proglasila svetima, nego i svi nepoznati ljudi za koje se vjeruje da su svojim životom postigli svetost. Svi sveti tako zapravo nisu dan žalovanja za mrtvima, nego blagdan kojim se slavi svetost i, prema kršćanskom vjerovanju, vječni život. Dan posvećen molitvi za pokojne zapravo je 2. studenoga, poznat kao Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih. No, tijekom stoljeća ta su se dva blagdana u narodnoj tradiciji gotovo potpuno stopila.
Korijeni Svih svetih sežu u prva stoljeća kršćanstva, kada su vjernici posebno štovali mučenike koji su izgubili život zbog svoje vjere, a kako je njihov broj rastao, pojavila se potreba za zajedničkim danom njihova spomena. Takva su se slavlja u istočnim kršćanskim zajednicama pojavila već u 4. stoljeću, ali nisu bila vezana uz 1. studenoga. Važna prekretnica dogodila se 609. ili 610. godine, kada je papa Bonifacije IV. nekadašnji rimski Panteon, hram posvećen rimskim bogovima, pretvorio u kršćansku crkvu posvećenu Djevici Mariji i svim mučenicima. Posveta je održana 13. svibnja, pa se blagdan tada još nije obilježavao na današnji datum.
Prvi studenoga počeo se ustaljivati tijekom 8. stoljeća, za pontifikata pape Grgura III., koji je u bazilici svetog Petra posvetio kapelu svim svetima. Njegov nasljednik Grgur IV. tijekom 9. stoljeća pridonio je širenju blagdana na zapadnu Crkvu, a posebno je važna 835. godina, kada je njegovo obilježavanje prošireno na Franačko Carstvo. Postoji i teorija da je odabir datuma povezan s drevnim keltskim blagdanom Samhainom, kojim se obilježavao završetak žetve i početak zime. Ipak, povjesničari nisu suglasni da je Crkva namjerno odabrala 1. studenoga kako bi zamijenila taj poganski blagdan.
A kako je onda nastala tradicija obilaska groblja? Ona je prvenstveno povezana s Dušnim danom, čijem je oblikovanju krajem 10. stoljeća pridonio benediktinski opat Odilon iz Clunyja. On je u samostanima povezanima s Clunyjem uveo zajednički spomen svih vjernih mrtvih 2. studenoga, a običaj se tijekom srednjeg vijeka proširio Europom. Posjećivanje grobova i molitva za pokojne postojali su i mnogo ranije, no postupno su se povezali s početkom studenoga. Paljenje svijeća pritom ima snažnu kršćansku simboliku jer svjetlost predstavlja Krista, uskrsnuće i nadu u vječni život. Cvijeće, osobito krizanteme koje cvatu u jesen, postalo je simbol poštovanja i sjećanja na preminule.
Zanimljivo je da se tijekom stoljeća u svakodnevnom životu gotovo potpuno promijenio naglasak blagdana. Dok su Svi sveti izvorno radosna svetkovina posvećena onima koji su, prema kršćanskom vjerovanju, već postigli vječni život, danas ih većina ljudi u Hrvatskoj prvenstveno doživljava kao dan sjećanja na preminule članove obitelji i prijatelje. Budući da je 1. studenoga državni blagdan i neradni dan, upravo tada najveći broj ljudi obilazi groblja. Tako se u današnjem obilježavanju Svih svetih isprepliću dvije tradicije: crkvena, koja slavi sve svete, i narodna, koja je taj datum pretvorila u jedan od najvažnijih dana obiteljskog sjećanja na pokojne.
FOTO: Ilustracija
