Europska i svjetska prvakinja u hrvanju Veronika Vilk već je po mnogo čemu iznimna sportašica, a neposredno prije ljeta uz sportske obveze odlučila je proći i temeljno vojno osposobljavanje. To iskustvo, kaže, ne bi mijenjala ni za što.
– Meni je osobno želja bila okušati se u tome i onda sam dobila priliku kao vrhunska sportašica. Otišla sam na kraći period nego ostali ročnici, ali mogu reći da sam stvarno stekla dosta znanja i novog iskustva. Završila sam škola za farmaceutskog tehničara, ali ovo je bila još jedna nova stvar u kojoj sam se htjela okušati i stvarno mi je bilo zanimljivo – kaže Veronika. Trener i bliži su je podržali bez oklijevanja, a ona je svoju formu pokušavala održavati koliko su joj vojarne obveze dopuštale. Morala je propustiti jedan turnir, no čim je položila prisegu, odmah je otišla na pripreme u Poreč.
– Trener je bio pozitivan, svi su imali pozitivne reakcije. Nisam baš nešto propustila, propustila sam taj jedan turnir na koji nisam mogla otići, ali nakon prisege sam odmah otišla na pripreme i odradila sam već prošlotjedni dio priprema – objašnjava. Nije iznenađenje da je sportska disciplina bila njezina najveća prednost već od prvog dana u vojarni 123. brigade u Požegi.
– Definitivno je ta sportska disciplina dosta pomagala, pogotovo u tim prvim danima. Ustajanje svaki dan u šest drugima je bio stvarni problem. Na jutarnjim postrojavanjima mnogi su bili umorni, još su možemo reći spavali. Meni je to bilo normalno, kao da sam na nekim pripremama. Dalje je sve postalo navika – govori. Kao najljepši trenutak bez premišljanja izdvaja prisegu, i to unatoč kiši.
– Najljepši trenutak bila je definitivno prisega. Iako je padala kiša, bilo je nešto posebno. Svi postrojeni, svi u glas, svi u korak. Jedan pravi trenutak ponosa. Naježila sam se, bila sam ponosna i mogu reći da je osjećaj bio donekle sličan onome kad slušaš himnu dok si na pobjedničkom postolju – kaže Veronika. Najtežeg trenutka, tvrdi, zapravo nije bilo, ali je „stres” ipak osjetila u jednoj situaciji.
– Najviše sam bila pod stresom pred ocjenjivanje i gađanje. Bila sam u strahu kako ću to odraditi, ali sve je dobro prošlo. Uvjeti u vojarni su stvarno izvrsni, sve je novo i uredno. Očekivala sam da će biti puno gore, a bilo je dobro – poručuje. Prijelaz iz vojnog režima natrag u vrhunski sport prošao je gotovo bez bezbolno.
– Stvarno nije bilo zahtjevno. Tamo sam održavala formu, teretana i to. Nisam imala hrvačkih treninga, ali kad sam došla na strunjače, stvarno sam se super osjećala. I dalje sam imala disciplinu i nije mi bio nikakav problem – ističe. Pred njom su sada pripreme u Kirgistanu i Europsko prvenstvo do 20 godina u Skopju. Na pitanje je li vojska dodatno „izbrusila” njezinu mentalnu čvrstoću, odgovara iskreno.
– Mentalnu čvrstoću sam imala i prije, radim i sa psihologom. Ali definitivno da, u vojarni se, pogotovo ta prva dva tjedna do prisege, radi upravo na mentalnom učvršćivanju. To je „ribanje“, tko će više izdržati mentalno. Meni je iskreno bilo dobro, nisam osjećala da su me psihički ubijali. Mislim da sam u glavi „okej“, a ovo je to još malo pospješilo. Tako da mislim da sam spremna za daljnje izazove – zaključila je Veronika Vilk.
FOTO Hrvački klub Podravka
