Prijetnje, uvrede, psovke. Ono što bi za većinu bio užasan dan, nogometnim je sucima – prosječan vikend. Vikend ispunjen „skakanjem“ s utakmice na utakmicu s obzirom na to je sudaca premalo, vikend za koji su skromno plaćeni, vikend koji bi mogli provoditi s obiteljima. Umjesto toga, iz tjedna u tjedan, izlaze na teren u želji da sve prođe u najboljem redu. No, situacija je često suprotna. Kao što je to nedavno bio slučaj na utakmici Omladinca i Prekodravca u Herešinu. Sudac Alen Brunec, naime, isključio je trojicu gostujućih igrača pa su se Ždalčani pokupili u svlačionicu, ne želeći nastaviti utakmicu. Prije toga, dogodilo se, kako tvrdi, sve navedeno u prvoj rečenici… Pale su teške riječi, a jedan od nogometaša Prekodravca Bruneca je, kaže on, primio i za vrat. Nezadovoljstvo se nastavilo na društvenim mrežama i bilo je poprilično jasno da će priča još neko vrijeme ostati aktualna.
Upravo smo zato odlučili neformalno popričati s Brunecom. U iscrpnom nam je razgovoru na kavi govorio o utakmici, ali još više općenito o našem suđenju. Za početak, dakle, Herešin… Što o svemu kaže sudac?
– Sudili smo fer i korektno. Pogledali smo sve snimke i 99 posto odluka je dobro, ostaju dvije ili tri sporne situacije. Od samog starta, mislim da je tu oštećen Herešin. Prekodravac je u petoj minuti tražio crveni karton jer sam pustio prednost koju nisu iskoristili i to bi trebao biti gol-aut te žuti karton Herešinu. Ja sam vratio loptu na 20 metara za Prekodravac i to je odluka koju bih možda promijenio. Do te 66. minute nije bilo ništa sporno. U 66. je postojao prvi faul kojeg nisam najbolje vidio i to je to. Slijedi jedanaesterac za domaćina koji je čist, žuti karton i tu počinju reakcije gostujućih igrača koje nisu primjerene. Napucavanje lopte prema meni s namjerom da me se napuca, primanje vrata od strane kapetana i psovanje majke od strane još jednog igrača. To je sankcionirano kako treba biti sankcionirano, ja sam bez razmišljanja izvadio tri crvena kartona za ono što jesu. To se zadnji put dogodilo prije 20 godina, da je neki sudac tako reagirao. Ali samo zato što je nastalo nasilje. I verbalno i psihički. Nakon toga trener i predstavnik iniciraju izlazak igrača, igrači to prihvaćaju i to je manje-više bio kraj. Mi smo svoje odradili, zapisnik je napisan, dalje je na povjereniku da odredi kazne. To je zapravo možda bila jedna od najlakših utakmica za suđenje. Eskaliralo je u stotinki sekunde, ali to ne može biti razlog da se napusti teren. Ne može biti razlog da se primjenjuje nasilje. Ili moje krivo viđenje situacije – jer ne mogu vratiti situaciju unazad. Nije mi cilj nikoga uvrijediti – objasnio je.
Koji su ključni problemi s kojima se suci susreću? Nažalost, stavki je mnogo…
– Da bi nas bilo dosta, trebalo bi biti bar još toliko sudaca koliko je sad. A sad nas je 50. Jasno da svi suci nisu isti, da su neki manje bolji, da su neki više bolji, neki stroži, neki blaži, ali svi se trudimo. Dok nema rezultata, onda se napadaju suci. Mi se isto možemo slomiti. Sudiš po pravilima. Dolazak na utakmicu je sam po sebi pritisak. Ljudi moraju shvatiti da ne sudimo samo njima. Ima nas jako malo. Svako od nas mora odsuditi dvije, tri, četiri utakmice… Zamisli da odsudiš dvije utakmice juniora, kadeta i sl. pa dođeš na seniore i moraš suditi još 90 minuta totalno fokusiran. Od većine koja položi, od desetak sudaca, maksimalno dvoje ih ostane u suđenju. Ima jako puno starijih sudaca koji su već pred zalaskom karijere i još se nije našao način kako ih zamijeniti – istaknuo je Brunec pa se osvrnuo na sudačke plaće:
– Takse su male. Neke stvari su se promijenile. Takse su prije bile 350 kuna, sad su 55 eura, ali treba uzeti u obzir i inflaciju. Ti da bi danas nešto zaradio od suđenja, moraš suditi jako puno… Moraš suditi pet utakmica tjedno da bi osjetio da nešto imaš od toga. Nema nas ni doma s obitelji, kad ideš suditi, cijeli dan si podređen tome.
Najveći je problem, međutim, još uvijek odnos prema sucima…
– Bi li došao na posao da te svaki dan netko vrijeđa i omalovažava? Koliko dugo bi radio taj posao? Ja sam sudac osam godina. Dvadeset prije toga bio sam igrač, i danas igram nogomet… Tako da su mi poznate apsolutno sve situacije. Pojedinci dolaze na utakmice kao gledatelji samo da bi izazivali nerede i liječili svoje frustracije. Klubovi bi trebali stati na kraj takvim ljudima i objasniti da nasilje nije rješenje. Konstantno je pritisak na tebe, svi imaju svoju percepciju suđenja. Traže od tebe da budeš top, da budeš na 100 posto, a mi smo amaterski suci. Mi nemamo 16 kamera, mi nemamo VAR sobu… Ne kažem da se ne može dogoditi pogreška, ali idemo s utakmice na utakmicu. To što mi trpimo – uvrede, pritiske, ponižavanja, maltretiranja – to ne trpi nitko. Delegati su isto meta uvreda kao i mi… Ja osobno ne poznajem nikog tko bi htio biti sudac. Nitko mi nikad nije rekao da bi htio biti sudac. Ljudi se na to odlučuju većinom jer su u nogometu, jer ih je netko nagovorio na to itd. Najmanje zbog novca.
Bilo je i krajnje ozbiljnih situacija.
– Nije se jedanput dogodilo da su suci s policijom išli kući. Bilo je situacija u kojima su kolege jednostavno morale zvati policiju. Prijetnje su ozbiljna stvar. Većina prijetnji dolazi iz dijela gdje su navijači, van terena. To su prijetnje „ubit ću te“, „videl buš u gradu“… – kaže Brunec.
Dodaje, s druge strane, da su svi oni svjesni da suci nisu bogomdani i da se ljudi uvijek mogu žaliti, dok god je to u granicama normale.
– Nigdje ne piše da se nama ne smije ništa reći, da se nama ne smije komentirati. To uopće nije istina. Nama se smije reći sve u granicama normalnog ponašanja. Čim pređeš tu granicu, nemamo se više o čemu razgovarati. Kao suci samo tražimo da smo bolje zaštićeni na terenu i van terena, da se poboljšaju uvjeti u nekim klubovima, da se imamo gdje otuširati, da ako je moguće Savez malo poveća takse i da se promijeni cijeli pristup razmišljanja prema sucima. A percepcija je loša. Dolazimo tamo iz hobija, ne iz posla… Jasno da je očekuju da budemo korektni i mi se toga držimo. Ljudi ne razumiju da pritisak na nas može stvoriti samo kontraefekt.
Inače, Prekodravac je napuštanjem terena protiv Omladinca prekršio članak 68., stavke 1. i 3. Disciplinskog pravilnika HNS-a, prema kojem bi igrači mogli dobiti višemjesečne kazne neigranja.
– Općenito su u pola slučajeva kazne preblage. To je nasilje, agresija, pritisak, vrijeđanje. Četiri faktora koja se događaju gotovo svaku utakmicu jednom sucu, a nas je troje. I u ovoj utakmici nas je bilo troje. Ako tri suca nisu odreagirala na neku situacija, možda se nije dogodila. Možda i je, ali opet je troje sudaca… A često se sve svali na jednog. Mi moramo biti fizički i psihički spremni. Ova utakmica na kojoj je Prekodravac napustio teren je ozbiljno kršenje pravila. To je kazna od šest mjeseci bez igranja; smatram da su to prevelike kazne za igrače, a premale za inicijatore. Opet, na povjereniku je da odlučuje o kaznama – poručio je Brunec.
Kakva je budućnost županijskog Saveza i sudaca?
– Zlatko Šimčić je jedina osoba koja sve to drži na okupu. Da nema njega, nastalo bi rasulo. Malo sudaca, jako puno utakmica, nedjelje su veliki problem. Dosta sudaca, kažem, sudi po dvije-tri utakmice dnevno i ne omogućava im se da na utakmicu županijske lige dođu 100 posto spremni jer moraju suditi utakmice mlađih kategorija ujutro. Ali drugog načina trenutačno nema. Ipak, polako dolazi nova, mlađa snaga na veće pozicije u sudačkom Savezu, koja ima viziju i volju da stvari idu nabolje.
Konačno, hoće li se ovakvim razgovorima išta promijeniti?
– Ne očekujem drastične promjene i mislim da se jednim razgovorom ne može puno toga promijeniti, ali je dobar početak… Pojedinci koji liječe frustracije na nama i dalje će to raditi, vjerojatno i sada u komentarima, ali to je breme na koje smo naučeni. Ovim putem zahvaljujem i svim dobrim ljudima u nogometnim klubovima, i muškim i ženskim, koji rade odličan posao. Radi njih i nama sve to lakše pada i vjerujem da samo takvim pristupom slijede bolja vremena za sve – zaključuje Brunec.
Ključnu situaciju pogledajte na 1:07:15 na videu ispod.
FOTO/VODEO Nikola Wolf/ilustracija/youtube
