Zamislimo situaciju u kojoj između dva susjedna vinograda već desetljećima raste velika šljiva. Stablo svake godine obilno rodi, a njegova krošnja proteže se na obje strane međe. Jedan vlasnik vinograda smatra da ima pravo na šljive koje rastu iznad njegove parcele, dok drugi tvrdi da plodovi pripadaju njemu. Tko zapravo ima pravo ubirati šljive i što o tome kaže zakon?
Odgovor ovisi o tome gdje se nalazi deblo stabla. Prema članku 104. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stablo koje je izraslo na samoj međi u suvlasništvu je susjeda s obje strane međe. To znači da, ako deblo šljive raste upravo na granici dvaju vinograda, oba vlasnika imaju pravo na njezine plodove. Međutim, to ne znači da svaki susjed automatski ima pravo pobrati sve šljive koje rastu na njegovoj strani. Prema općim pravilima o suvlasništvu, plodovi zajedničke stvari dijele se razmjerno suvlasničkim udjelima, osim ako se suvlasnici drukčije dogovore. Ako su njihovi udjeli jednaki, svakome pripada polovica plodova.
Postoji i druga mogućnost. Ako deblo šljive raste u cijelosti na jednoj parceli, stablo pripada vlasniku te parcele, bez obzira na to što se grane i plodovi nalaze iznad susjedova vinograda. Sama činjenica da se krošnja proširila preko međe ne znači da je susjed postao suvlasnik stabla. Ipak, članak 105. istog zakona daje vlasniku susjednog zemljišta pravo da, uz zakonom predviđena ograničenja, odreže grane tuđeg stabla koje se nalaze u prostoru iznad njegove nekretnine i zadrži ih za sebe. To pravo ne treba poistovjećivati s općim pravom da slobodno bere plodove s tuđeg stabla.
Dakle, najvažnije je utvrditi gdje je izraslo deblo šljive. Ako raste na samoj međi, stablo je u suvlasništvu obojice susjeda. Ako raste samo na jednoj parceli, pripada njezinu vlasniku, bez obzira na to na koju se stranu protežu grane.
FOTO ilustracija
