Nekada je zapošljavala čak 2.500 ljudi, proizvodila obuću za poznate svjetske marke i bila jedan od najvećih poslodavaca u ludbreškom kraju, a danas je od nekadašnjeg industrijskog diva ostalo tek sjećanje. Riječ je o Tvornici obuće Budućnost iz Ludbrega, čija je propast početkom 2000-ih bila jedan od najvećih gospodarskih udaraca za taj kraj. Što se događalo s tvornicom tijekom posljednjeg desetljeća njezina postojanja detaljno otkriva izvješće Državnog ureda za reviziju, dovršeno upravo na današnji dan, 12. studenoga 2003. godine. Budućnost je svoje početke imala u postolarskoj zadruzi osnovanoj 1953. godine, a tijekom sljedećih desetljeća izrasla je u veliko industrijsko poduzeće. Od 1976. bila je povezana sa slovenskim proizvođačem obuće Peko, dok je 1991. nastavila poslovati kao zasebno društvo. Koliko je tvornica bila važna za Ludbreg najbolje pokazuje broj zaposlenih. Prema podacima iz državne revizije, krajem 1991. godine u Budućnosti je radilo 1.575 ljudi., a u ranijem razdoblju zapošljavala je i znatno više. Tako je dugogodišnji ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić u razgovoru za Poslovni dnevnik 2014. godine naveo da je Budućnost na vrhuncu razvoja imala čak 2.500 zaposlenih.
Tvornica nije proizvodila samo za domaće tržište. Prema revizijskom izvješću, početkom devedesetih bila je među najvećim hrvatskim izvoznicima obuće na američko tržište, a njezini su pogoni proizvodili i za poznate marke poput Rockporta i Salamandera. No, tranzicijske godine donijele su sve veće financijske teškoće, probleme s tržištem i neriješene vlasničke odnose. Posebno je zanimljivo da Budućnost, unatoč tome što se njezina sudbina često povezuje s privatizacijom, zapravo nikada nije bila klasično privatizirana. Državni revizori izričito su utvrdili da su svi poslovni udjeli ostali u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. U državno vlasništvo prešla je 1996. godine, nakon čega su uslijedili pokušaji financijske sanacije i pronalaska kupca.
Država je u razdoblju od 1997. do 1999. za spašavanje Budućnosti odobrila gotovo 49,64 milijuna kuna kroz različite oblike pomoći, uključujući nepovratna sredstva i reprogramiranje kredita. Ipak, ni ta financijska injekcija nije uspjela zaustaviti propadanje tvornice. Njezin račun bio je blokiran još od rujna 1997. godine, a plaće su se u jednom razdoblju isplaćivale preko sindikalnog računa, bez istodobne uplate pripadajućih poreza i doprinosa. Postojala je i mogućnost dolaska poznatog njemačkog proizvođača obuće Salamander pa su se tijekom 1998. godine vodili pregovori o kupnji tvornice, no njemačka je kompanija naposljetku odustala i povukla narudžbe. Bio je to još jedan težak udarac za poduzeće koje je već bilo suočeno s velikim gubicima, a te je godine u programu zbrinjavanja viška radnika iskazano čak 796 zaposlenika.
Broj radnika ubrzano se smanjivao. Dok ih je krajem 1991. bilo 1.575, na kraju 2000. godine Budućnost je imala samo 608 zaposlenih. U devet godina nestalo je tako 967 radnih mjesta, odnosno više od 61 posto tadašnje zaposlenosti, a posljedice nisu osjećali samo radnici nego i njihove obitelji, lokalni obrtnici, trgovci i cijelo ludbreško gospodarstvo. Ipak, radnici nisu željeli samo promatrati propast svojeg poduzeća i u jednom od najzanimljivijih pokušaja spašavanja proizvodnje u modernoj Hrvatskoj osnovali su novu tvrtku JLQ. Kako se navodi u revizijskom izvješću, strojevi koje su dobili radi namirenja neisplaćenih plaća postali su temelj novog poslovnog pothvata. Tvrtka je imala 450 osnivača i zapošljavala 638 radnik, a bio je to pokušaj da ljudi svojim snagama sačuvaju proizvodnju i radna mjesta nakon što je postalo jasno da stara tvornica teško može opstati. No, ni taj pokušaj nije donio dugoročno rješenje.
Nad Budućnosti je 3. travnja 2001. godine otvoren stečajni postupak. Prema nalazima revizora, njezine su obveze uoči stečaja dosegnule približno 38,8 milijuna kuna, od čega se oko 4,5 milijuna odnosilo na dugovanja prema zaposlenicima. Uslijedila je rasprodaja imovine. Nekretnine koje su bile procijenjene na 19,4 milijuna kuna prodane su za ukupno 9,7 milijuna kuna, a među kupcima su bili Croatia osiguranje i tvrtka Lim-mont iz Vrbanovca, a roblemi su ubrzo sustigli i radničku tvrtku JLQ. U kolovozu 2003. godine podnesen je prijedlog za otvaranje stečaja i nad tim društvom zbog prezaduženosti čime je ozbiljno ugrožen i posljednji veliki pokušaj nastavka obućarske proizvodnje na temeljima nekadašnje Budućnosti.
Danas se izvorna Tvornica obuće Budućnost u službenim poslovnim evidencijama vodi kao izbrisano društvo. Njezina povijest ostala je primjer dramatičnih gospodarskih promjena koje su tijekom devedesetih i početkom 2000-ih zahvatile brojne hrvatske industrijske sredine. Za Ludbreg je to značilo nestanak poduzeća koje je desetljećima osiguravalo egzistenciju velikom broju obitelji. Izvješće Državnog ureda za reviziju, dovršeno 12. studenoga 2003., danas pruža detaljan uvid u posljednje godine tog nekoć industrijskog diva. Ono pokazuje da Budućnost nije nestala preko noći, nego nakon dugog razdoblja financijskih problema, neuspješnih pokušaja sanacije, propalih pregovora s potencijalnim kupcima i naposljetku stečaja.
FOTO ilustracija
