Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Svake druge minute u Europi nestane jedno dijete, a u Hrvatskoj je tijekom prošle godine evidentiran nestanak više od 2000 maloljetnika. Povodom Međunarodnog dan nestale djece, Europski centar za nestalu djecu Amber Alert Europe, u suradnji s nacionalnim institucijama i organizacijama civilnog društva, pokrenuo je europsku kampanju za usmjeravanje roditelja tijekom nestanaka djece naziva „Provjeri. Promisli. Prijavi“. Inicijativa je namijenjena roditeljima i skrbnicima djece, a pruža im opsežan vodič korak po korak o tome što učiniti i što očekivati kada im dijete nestane. Detalje je u programu RKC-a objasnila policijska službenica u uredu načelnika Policijske uprave Koprivničko-križevačke, Maja Gregurović.
– Kampanja je pokrenuta u 16 zemalja i na 14 jezika, a govori koliko je bitno usmjeriti pozornost na djecu oko nas i koliko je vrijeme ključni faktor ako se dogodi nestanak djeteta – pojašnjava Gregurović te dodaje da su brojke na razini naše policijske uprave, podaci koji se odnose na 2022. i 2023. godinu, više-manje identične, no treba razlikovati nestanak i udaljenje djece.
– Ove godine imamo aktivan samo jedan nestanak, dok prošle i pretprošle godine nije bilo zabilježenih nestanaka. Brojevi govore da u prosjeku 15-ak djece godišnje ode od kuće, a većinom bježe djeca ženskog spola. Razlozi su većinom avanturizam i skitnja, dijete ode da bi se zabavilo ili isprobalo nešto novo u životu. Razlog tome često su obiteljske nesuglasice i ljubavni problemi, odnosno niz stvari koje muče djecu tinejdžerske dobi – objašnjava Gregurović. Kampanja objedinjuje upute, odnosno podsjeća što roditelji moraju učiniti u situaciji ako dijete nestane.
– Ako je riječ o djetetu predškolskog uzrasta, važno je čim prije provjeriti neka opasna mjesta gdje se oni mogu sakrivati jer se mala djeca u segmentu igre vole sakrivati. Ako se dijete ne nađe, onda se traži vani, pogledajte mjesta koja su skrivena od pogleda gdje možda ne bismo obratili pozornost. Djeca se mogu pretvarati da su zaspala pa treba pretražiti mjesta gdje bi se ono moglo sakriti, a svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna kako bi se ono moglo igrati. Ako ga ne možete pronaći, nestanak treba čim prije prijaviti. Dovoljno je nazvati 192 i reći o čemu se radi – pojašnjava Gregurović. Ako je dijete školskog uzrasta, treba provjeriti nalazi li se ono još uvijek u domu te također provjeriti opasna mjesta vani, a i pogledati gdje inače ne bismo pogledali.
– Jako važno je provjeriti s roditeljima dječjih prijatelja da nisu možda kod njih na igranju, a oni nam također mogu dati korisne informacije. Drugo je promisliti koji bi mogli biti razlozi da dijete nije kod kuće, radi li se o rutini pa smo zaboravili da dijete mora nekamo otići, ima li dijete neke izvanredne aktivnosti pa nam je možda to promaklo, a isto tako, važno je prisjetiti se jesu li spominjali nekog posebno, ljude ili mjesto, da bi ih željeli posjetiti ili obići – pojašnjava policijska službenica. Ako su u pitanju djeca tinejdžerske dobi, oni se neće skrivati poput djece mlađeg uzrasta i u takvim situacijama vrijede druga pravila.
– Treba provjeriti moguće tragove, jesu li nešto ostavili ili uzeli. U današnje vrijeme bitno je provjeriti jesu li uzeli mobitel, ruksak, torbicu ili nešto što inače nose sa sobom. Isto tako, potrebno se obratiti prijateljima, jer su im u tinejdžerskoj dobi prijatelji jako važni i imaju saznanja gdje bi tko mogao biti. Treba razmisliti i o eventualnim promjenama u ponašanju, npr. ako se dijete počelo odijevati na drugačiji način, pronalaziti nove prijatelje, odbacilo je staro društvo. Malo promotriti asocira li njegovo ponašanje na konzumaciju alkoholnih pića, droga, to je nešto što roditelj vidi, ali si istovremeno teško priznaje. Razmisliti je li bilo kakve svađe između roditelja i djeteta, međusobno među roditeljima i također nazvati i što prije prijaviti policiji, jer vrijeme je u slučaju nestanka ključan faktor – govori Gregurović. Cilj kampanje „Provjeri. Promisli. Prijavi“ upravo je smanjiti vrijeme prijave. Problematici nestanka djece treba pristupiti ozbiljno, ali ne odmah panično.
– Jedan od bitnih koraka je, kada su u pitanju tinejdžeri, provjeriti društvene mreže. Problem je što mnogi roditelji ne stave zaštitu niti lokator na dječje mobitele, a to su sve dosta bitne stvari. Nije mala stvar da se u 16 zemalja pokrenula upravo ova kampanja s vrlo jasnim ciljem – idemo vratiti djecu kući da se ovakve stvari ne dešavaju – kaže Gregurović koja isto tako svjedoči činjenici da roditelji zbog stigme i osude okoline često ne prijavljuju nestanak djece.
– Treba što više razgovarati s djecom, znati tko su njihovi prijatelji, kako u realnom, tako i u virtualnom svijetu. Dosta roditelja naglašava da žele biti fleksibilni roditelji, što također nije rješenje. Ako se uoče promjene u ponašanju, da su djeca potištena i tužna, možda se radi i o mentalnim problemima i ako je moguće, treba potražiti svu pomoć koja se nudi – zaključila je na kraju službenica Maja Gregurović.
FOTO ilustracija
