Samo četiri dana nakon završetka Prvog svjetskog rata, dok se Europa još suočavala s posljedicama četverogodišnjeg krvoprolića, na području tadašnje Bjelovarsko – križevačke županije nastavila se velika humanitarna akcija pomoći djeci koja su zbog rata ostala bez očeva ili su živjela u teškim materijalnim uvjetima. Na današnji dan, 15. studenoga 1918. godine, održana je sjednica Županijskog pododbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika, na kojoj su razmatrani zahtjevi za novčanu pomoć ratnoj siročadi i djeci ratnih invalida. O ovom događaju pisale su povjesničarke Božica Anić i Danijela Peršić Kovač u znanstvenom radu „Prilog poznavanju djelatnosti društava u Koprivnici u vrijeme Prvog svjetskog rata“, objavljenom 2012. godine u časopisu Podravina. Autorice su se koristile izvornim izvješćem o radu Županijskog odbora za 1918. godinu, sastavljenim početkom siječnja 1919. u Bjelovaru.
Pomoć ratnoj siročadi bila je samo jedan dio mnogo šire humanitarne akcije koja se tijekom Prvog svjetskog rata provodila na području sjeverne Hrvatske. Posebno je zanimljivo da je tadašnja Bjelovarsko – križevačka županija, koja je obuhvaćala i značajan dio današnje Podravine i Prigorja, postala utočište za više od tri tisuće djece pristigle iz ratom i glađu pogođenih krajeva. Prema istraživanju Anić i Peršić Kovač, prva su djeca iz Istre počela pristizati u kolovozu 1917. godine, a u prosincu iste godine slijedila su djeca iz Bosne. Tijekom svibnja 1918. pridružila su im se djeca iz Dalmacije te manji broj djece iz Trsta i okolice. U svojim rodnim krajevima mnoga su bila suočena s nestašicom hrane, siromaštvom i posljedicama odlaska odraslih muškaraca na bojišta.
Kako bi se organizirao njihov prihvat, na području Bjelovarsko – križevačke županije uspostavljena je razgranata mreža mjesnih odbora. Prema sačuvanim podacima, osnovano ih je čak 198, a u njihov rad uključivale su se lokalne vlasti, škole i brojni građani. U svibnju 1918. osnovan je i poseban županijski pododbor koji je odlučivao o novčanim potporama za odgoj i školovanje djece. Na sjednicama održanima 17. kolovoza i 15. studenoga prihvaćena je velika većina molbi, a sredstva su dodijeljena ratnoj siročadi i djeci ratnih invalida. Iako u objavljenom istraživanju nije naveden ukupan iznos podijeljene pomoći, jasno je da se radilo o organiziranom sustavu potpore najugroženijim obiteljima, a humanitarni rad nije zaobišao ni Koprivnicu.
Ondje je 2. studenoga 1917. osnovan Gradski odbor za zaštitu obitelji mobiliziranih i poginulih vojnika. Kako navode Anić i Peršić Kovač, u gradu su tijekom ratnih godina djelovala brojna dobrotvorna društva koja su organizirala prikupljanje novca, hrane i drugih potrepština. U takvim su akcijama sudjelovali građani, školska djeca i lokalne ustanove. Razmjere tadašnje humanitarne krize dodatno oslikavaju istraživanja o zbrinjavanju djece iz južnih krajeva. Povjesničari navode da je tijekom ratnih godina u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji privremeno utočište pronašlo više desetaka tisuća djece. Među organizatorima te velike akcije posebno se isticao pravnik i humanitarac Josip Šilović, dok je važnu ulogu u spašavanju djece iz Hercegovine imao fra Didak Buntić.
Za brojne obitelji u Podravini i Prigorju prihvat gladne djece značio je dodatnu obvezu u vremenu kada ni same nisu živjele u izobilju. Ipak, upravo je zahvaljujući solidarnosti stanovništva sjeverne Hrvatske velik broj djece dobio priliku preživjeti ratne godine u sigurnijim uvjetima i uz redovitiju prehranu. Sjednica održana 15. studenoga 1918. godine tako je ostala jedan od dokumentiranih primjera organizirane skrbi za najranjivije stanovnike u završnici Prvog svjetskog rata. Dok su se raspadale stare države i stvarale nove političke granice, lokalne su vlasti i građani nastavili pomagati onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. A među njima su bila djeca koja su zbog rata ostala bez svojih očeva, ali i tisuće mališana kojima su obitelji Podravine, Prigorja i drugih dijelova tadašnje županije pružile privremeni dom.
FOTO: Ilustracija
