Pratite li sport barem površno, ime Veronike Drljačić nikako vam nije moglo promaknuti. Naime, 22-godišnja križevačka atletičarka jedna je od najbržih žena u Hrvatskoj i višestruka državna prvakinja na 200 metara te na 400, što su joj dvije najdraže discipline. To je pokazala i nedavno, kada se ponovno okitila zlatnim medaljama, no pozornost na sebe skrenula je još kao juniorka pa je nekoliko puta proglašavan najboljom sportašicom grada i županije, a sve to kao članica AK Križevci. Danas Veronika brani boje zagrebačkog AK Dinamo Zrinjevac, no kako nam je i sama rekla, te križevačke dane nikada neće zaboraviti.
– Uvjeti su bili skromni u usporedbi s trenutnima, ali uz Križevce me uistinu vežu prelijepa sjećanja. Imali smo sjajnu atmosferu, veliko zajedništvo i podršku. Tamo sam stekla osnovna znanja i ljubav prema atletici, ostvarila prve značajne rezultate i ti počeci su me, ustvari, oblikovali kao sportašicu i osobu – rekla nam je nekoliko dana nakon što je opet postala državna prvakinja. Kaže da ju svaki novi uspjeh veseli i gura naprijed.
– Svako postolje je velika čast i ponos, ali i rezultat višegodišnjeg truda, odricanja i posvećenosti atletici. Unatoč brojnim postoljima veseli me svaki novi uspjeh i daje mi dodatnu motivaciju za daljnjim radom, također, taj uspjeh nosi i odgovornost da budem uzor mlađim sportašicama, da ih potičem da slijede svoje snove – poručila je. A Veronikini snovi odavno su poznati onima koji je prate. To su Olimpijske igre.
– Olimpijske igre san su svakog sportaša i uvijek njima podređujem ciljeve. Nažalost, ove godine nisam se uspjela kvalificirati u Pariz, no to mi je samo poticaj da još više i jače treniram. Odlazak na Olimpijske igre bio bi vrhunac moje sportske karijere i ostvarenje sna i vjerujem da ću do njih i doći – nada se mlada Križevčanka. Kroz karijeru je mnogo puta stala na postolje, no jedno natjecanje iz 2017. posebno pamti.
– Teško je izdvojiti jedan rezultat, jer svaki uspjeh ima svoju težinu, priču i vrijednost. Ipak, najponosnija sam na zlatnu medalju s Prvenstva Balkana 2017. godine, jer je to bio prijelomni trenutak u karijeri i dokaz da mogu postići velike stvari na međunarodnoj sceni. To zlato je bilo izvanredno iskustvo, dobila sam samopouzdanje i motivaciju za daljnji rad, a emocije su bile neprocjenjive, jer kao što sam rekla, tada sam shvatila da mogu ostvariti svoje snove. Pritom bih napomenula da sam upisana u povijest kao najuspješnija juniorka Prvenstva Balkana, jer sam u te četiri godine juniorskog staža osvojila 13 medalja – pohvalila se Veronika još jednom spoznajom vrijednog divljenja. Kada se počela baviti ovim sportom nije slutila da će imati takve rezultate, iako je odmah bila vrlo posvećena svakom treningu.
– Atletiku sam izabrala iz ljubavi prema trčanju i želji da se natječem. Oduvijek sam uživala u individualnim sportovima, jer volim izazove koje donosi samostalno postavljanje ciljeva i rad na njihovom ostvarivanju, međutim, volim i ja timske aspekte atletike, što se vidi kroz štafete. One su, zapravo, posebno uzbudljive, jer uključuju timsku dinamiku i suradnju, a privlači me adrenalin i uzbuđenje koje donose te izmjene. I volim zadnja trčati, jer tada sve ovisi o meni, a u većini slučajeva i pobijedim – pojasnila je pa se još detaljnija raspričala o pripremi za utrke. Jasno, u svemu tome veliku ulogu ima i trener s kojim trenutno radi u zagrebačkom klubu. Aktivna je šest dana u tjednu, odnosno tjedno odrađuje oko 10 treninga.
– Nekoliko sati posvećujem različitim aspektima treninga, odnosno tehnici, snazi, koordinaciji, kondiciji, brzini. Što se tiče natjecanja, strategiju određujem u dogovoru s trenerom, a pritom uzimamo u obzir moju snagu, odnosno slabost, kao i specifičnosti staze i konkurencije. Rekla bih da je ključno pravilno rasporediti snagu tako da ja uvijek malo jače startam, zatim održavam stabilan ritam tijekom sredine utrke pa na kraju imam dovoljno energije za snažan finiš. Jasno, nije to uvijek tako, ali otprilike je – objasnila nam je Veronika, uz dodatak da je seniorska konkurencija u hrvatskoj dosta jaka i da ima mnogo talentiranih djevojaka koje naporno rade. Isto vrijedi i za svijet, jer atletika je, ipak, kraljica sportova, a neki rekordi koji se i danas drže datiraju iz davnih godina. Tako, recimo, rekord na 400 metara, što je jedna od omiljenih Veronikinih disciplina, drži Njemica Marita Koch, koja je 1985. stazu istrčala za 47,60 sekundi.
– Taj rezultat samo pokazuje koliko je konkurencija u atletici uvijek bila jaka. Recimo, moj rekord na 400 metara je 52,90, što je za pet sekundi slabije vrijeme, a to me samo motivira da budem još bolja i da još više radim na sebi kako bi došla do te razine – naglasila je pa se dotakla i uzora.
– Iskreno, uzori su svi oni koji pokazuju iznimnu posvećenost, radnu etiku i sportski duh, a inspiriraju me svjetski prvaci i rekorderi, ali i neki pojedinci iz moje sredine, koji su postigli velike uspjehe unatoč još većim izazovima. Ipak, ako bih nekog morala izdvojiti, to su Allyson Felix, Florence Griffith Joyner, Usain Bolt – nabrojala je Veronika za kraj one koji je inspiriraju i čijim bi putevima voljela ići. Vjerujemo da će u tome i uspjeti i da će poput njih okusiti čari Olimpijskih igara, najvećeg sportskog događaja na svijetu. (vt)
STUDIRA NA KINEZIOLOŠKOM FAKULTETU
Bez problema usklađuje sportske i fakultetske obaveze
Veronika nije uspješna samo u sportu, jer paralelno odlično gura i na Kineziološkom fakultetu. Kaže kako joj to pomaže u razumijevanju sporta kojim se bavi.
– Istina je da fakultet zahtjeva puno vremena i truda, no pruža mi i znanja koja primjenjujem u sportskom životu. Također, pomaže mi razumjeti fizičke i psihološke aspekte sporta, a to mi, pak, omogućava da bolje razumijem svoje tijelo, treniram efikasnije i preveniram ozljede tako da mogu reći da uspijevam uskladiti fakultetske i sportske obaveze. Slobodnog vremena nema puno, ali kada se nađe volim ga provoditi u druženju s prijateljima i obitelji. To uvijek opušta – poručila je.
FOTO: Ustupila Veronika Drljačić
