Članak je originalno objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Božidar Hodalić iz Đurđevca pokazao je pravu osebujnost u davanju imena svojim kućnim ljubimcima. Njegov pas zove se Đuro, a mački, koju je netko prije dvije godine ostavio ispred njegove kuće, dao je ime Đurđa.
– Cucka se okotila baš na Đurđevo i zbog toga sam psu koji je ostao kod mene dao ime Đuro. U početku sam ga znao zvati raznim imenima, ali najbolje je reagirao kad sam mu govorio Đuro i tako mu je ostalo to ime. Očito mu je bilo suđeno da se zove Đuro – priča nam Božidar. Kad je prije dvije godine u njegovo dvorište ušla mačka i nakon toga ostala na njegovom imanju, za Božidara ni u jednom trenutku nije bilo dvojbe oko izbora imena.
– Ako je pas Đuro, meni je, kao ponosnom Đurđevčaninu, bilo logično mački dati ime Đurđa. Mislio sam da neće ostati kod mene zbog Đure, no ispalo je da se njih dvoje odlično slažu i ruše predrasude o netrpeljivosti pasa i mačaka. Oni se često maze i igraju zajedno, a kako imaju i slične boje dlake, u šali znam reći da su poput brata i sestre – kaže Božidar.
I Đuro i Đurđa su, kaže Božidar, posebni na svoj način. Naime, Đuro je prije šest godina ostao bez šape na lijevoj nozi koju zbog toga ne koristi prilikom kretanja.
– Kad se gradio kružni tok tu kod nas na Novom selu, Đuro se naviknuo da nema prometa, a nakon što su završili svi radovi nastavio je šetati po cesti pa je nastradao. Veterinar ga je spasio, ali je u naletu auta ostao bez šape. Đurđa je, kako mi se čini, dvospolac jer ima i ženski muški spolni organ. Vjerojatno je netko zbog toga i ostavio tu mačku koja je na kraju došla k meni i dobila očekivano ime. Meni je odmah prirasla srcu, a kako se ona i Đuro odlično slažu, odlučio sam je zadržati. Sad su oni nerazdvojni, a i meni je svakodnevica postala nezamisliva bez Đure i Đurđe – zaključio je Božidar Hodalić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
