TU, POKRAJ NAS

VIDEO Branitelj Martin Kolačko (55) preživljava s 34 eura mjesečno: “Ne tražim pomoć ni milostinju, već samo ono što mi pripada…”

Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista

„Borio sam se za ovu državu, zbog rata obolio, a danas od svega toga nemam ništa, jedva preživljavam“. Riječi su to kojima se redakciji Podravskog lista javio koprivnički branitelj Martin Kolačko. Ogorčenost je razumljiva, jer Martin, vjerovali ili ne, svaki mjesec preživljava s 34 eura osobne invalidnine. Iznos je to koji dobiva od početka ove godine, jer do prosinca je, rješenjem iz 2019. godine, dobivao tek 115 kuna, odnosno 15 eura.

– Možete si misliti kako s tim živim, sad mi je na računu ostalo još šest eura. Ne mogu struju platiti niti bilo kakve režije, a da nemam jednog prijatelja, koji kod mene zna prespavati pa nešto donese, bilo bi još teže. Ta svota koju dobijem izdrži nekoliko dana, a ne mogu si ništa priuštiti, jer su sve cijene otišle gore. Skuham juhu, rižu, tjesteninu, ono što je najjeftinije, nekako se snalazim, a nekad mi i susjeda donese hranu. Jedan kruh imam po tjedan dana, dok ostane narežem ga i stavim u škrinju pa ga izvadim dok mi treba. Nemam novac da si ga kupujem svaki ili svaki drugi dan – ispričao nam je Martin svoju tužnu priču i dodao da jede uglavnom jednom na dan, na što je već navikao.

Život pun tragedija

Živi u malenoj kući na Rečkom polju, ženio se nikad nije, nema ni djecu, a dane uglavnom provodi u maloj sobici, gledajući TV. Živ mu je brat, koji kod njega nije bio 15-ak godina, te sestra, koja je, kaže nam, zadnji put bila još za vrijeme rata. Drugi članovi obitelji više nisu živi, s time da su mu otac i drugi brat počinili samoubojstva.

– Prvo se tata objesio, nakon toga je mama umrla, a godinu dana nakon nje i druga sestra. Sve to bilo je prije više od 20 godina. Za kraj se drugi brat bacio pod vlak i sve ostavio meni pa je i to možda razlog zašto drugi brat više nije dolazio. Od tog novca napravio sam spomenike na groblju, nešto sam uložio u kuću, ali nije to bila neka velika svota. Vidite i sami da me život nije mazio. Još dok su roditelji bili živi su se mučili, danas se ja mučim i to je život s kojim sam se pomirio – rekao je Martin. Na zidu boravka u kojem provodi dane i noći nalazi se Spomenica Domovinskog rata kao sjećanje na vrijeme na koje je ponosan. Nažalost, kaže on, sve što su obećavali palo je u vodu, što se najbolje vidi na njegovom primjeru.

– Što mi ta Spomenica danas vrijedi? Apsolutno ništa! To što dobivam naknadu od 34 eura. Razočaran sam totalno u ovu državu. Samo obećavaju, ali ništa od toga nemamo. Mimo ove smiješne naknade trebao bih dobivati još jednu kao branitelj i hrvatski ratni vojni invalid, ali stalno je čekam. Ništa mi već mjesecima nije sjelo. Stalno mi govore da bude, da pričekam, ali prije ću umrijeti nego što ću dobiti to što mi pripada. Srećom, prošli mjesec sjelo mi je 176 eura jednokratne pomoći, ali to se odnosi na prošlu godinu. Dakle, čekao sam pola godine, ali pomoglo je, podmirio sam režije i nadam se da će što prije početi dolaziti i ova druga naknada da mogu koliko-toliko funkcionirati – ispričao nam je pokazujući papire i rješenja, na kojemu ne piše koliko će ta naknada iznositi.

Ne traži milostinju

Kaže Martin da će mu svaki euro dobro doći, jer penziju nema, baš kao ni invalidsku mirovinu, iako je priznati ratni vojni invalid, što se vidi na papirima.

– Hodam na vještačenja za invalidsku mirovinu, vidjet ćemo hoće li biti išta od toga, čekam rješenje. Što se tiče penzije, nemam je, jer nikad nisam konkretno radio. Počeo sam nakon rata, ali bolujem od PTSP-a pa sam često bio po bolnicama i psihijatrijama. Šopali su me s tabletama i nisam nikad bio sposoban nešto raditi tako da s te strane primanja nemam. Osim PTSP-a, muči me i kičma, operirao sam i ruku u kojoj imam šipku tako da mi nije lako, ali nekako se snalazim – poručio je i naglasio da ništa od nikog ne traži.

– Ne tražim pomoć ni milostinju, već samo ono što mi pripada. Ako sam rješenje dobio još krajem prošle godine, nije mi jasno zašto još nema isplata. Jer ovo što trenutno imam i koliko primam nije dosta za malu djecu, a kamoli osobi koja samostalno živi – zaključio je Martin Kolačko.

BROJ IBAN RAČUNA JE HR1923900013216833033, a Martina možete pronaći u Ulici Rečko polje 107 te na broju mobitela 099/783-1170

FOTO/VIDEO Nikola Wolf

Halo, Podravski!

Imate priču, vijest, fotku ili video?
Nešto vas muči ili želite nešto/nekoga pohvaliti?
Javite nam se!

ŽIVOTNI I ŠKOLSKI JUBILEJI

FOTO Tri generacije Prekodravaca proslavile 60. i 50. rođendane

Gotovo polovica traženih radnika prošlog mjesecaodnosila se na obrazovanje

Najtraženija zanimanja su suradnik u praktičnoj nastavi, odgojitelj i medicinska sestra

PROMETNA NESREĆA NA PODRAVSKOJ MAGISTRALI

UPRAVO Težak sudar, jedan auto završio na boku, ima ozlijeđenih