Jučer (8. travnja) je obilježen Međunarodni dan dabra, a Ministarstvo poljoprivrede objavilo je dokument pod nazivom Plan upravljanja dabrom u Republici Hrvatskoj. Dokument je to na čak 84 stranice čiji su osnovni ciljevi poboljšanje bioraznolikosti, održavanje stabilne populacije dabra i smanjivanje konfliktnih situacija između dabrova i ljudi. Kako dabar na svom području obitavanja nema prirodnih neprijatelja, jedina opasnost mu prijeti od ljudskih aktivnosti, a njihov broj drastično se povećao od njihovog unosa u Hrvatsku 1996. godine.
Zanimljivo je kako se dabar u 20. stoljeću smatrao izumrlom vrstom na području Hrvatske, ali i na gotovo cijelom području Europe gdje je do početka 20. stoljeća ostalo jedva 700 jedinki. Osim u Europi, dabar je nastanjivao i velike prostore sjeverne Amerike, gdje ga se dolaskom Europljana također počelo intenzivno izlovljavati. Devedesetih godina odlučeno je da će se Hrvatska ponovno naseliti dabrovima i u travnju 1996. godine započelo je ispuštanje dabrova u Hrvatsku. Ukupno ih je ispušteno 85 od čega 44 mužjaka i 41 ženka, od čega njih 29 u rukavce rijeke Drave kraj Legrada.
I pokazalo se da se dabar jako dobro ponovno udomaćio u Hrvatskoj jer monitoring 2014. godine je pokazao da je u 146 lovišta na području kontinentalne Hrvatske zabilježena čak 431 lokacija na kojoj obitavaju obitelji dabrova. Ako se uzme u obzir da prosječna familija ima između četiri i pet jedinki, proizlazi da je tada bilo oko dvije tisuće jedinki dabra u Hrvatskoj. U 13 lovišta u Koprivničko – križevačkoj županiji zabilježeno je tada devet dabrovskih familija, no za pretpostaviti je da ih je u nas i bitno više. A prema modelu istraživanja koji se tada provodio, za pretpostaviti je da je 2021. godine u Hrvatskoj bilo oko 4.500 familija dabra odnosno 21.760 jedinka, a jedno od glavnih staništa mu je i područje uz rijeku Dravu i pritoka.
Takvo širenje brojnosti dabrova, dovelo je do uočavanja porasta broja šteta od dabra koje nastaju kad aktivnosti dabrova dovode do smanjivanja vrijednosti ljudske imovine ili ljudskog rada, a zasad problem ponajviše predstavljaju štete na poljoprivrednim površinama kao zamočvarivanje radi izgrađenih brana, potkopavanje parcela i putova, štete na vodnim građevinama potkopavanjem nasipa i obala vodotoka pri čemu dolazi do opasnosti od urušavanja i proboja nasipa te odrona obala kod visokih voda, a time i do opasnosti za mehanizaciju pri održavanju, rušenje stabala na parcele i poljske putove i slično.
Kako se povećava broj dabrova, tako se i povećava broj prijava šteta od dabra i traženje obeštećenja jer dabar u svom staništu, koje je zapravo korito rijeke i inundacija do 50 metara od obale, rušenjem stabala i gradnjom brana, može uzrokovati promjene toka rijeke i oštećenja vodnih građevina, koje služe za obranu od poplava. Također, u vodnome gospodarstvu svaka dabrova brana zaustavlja veliku količinu vode i mulja, što rezultira slabijim protokom vode. Nadalje, gradnjom brana, koje su ponekad visoke i više od 2 metra, te potpuno nepropusne zadržava se velika količina vode zbog čega dolazi do izlijevanja vode na poljoprivredne i šumske površine, što ima za posljedicu poplavljivanje i zamočvarivanje te i uništenja usjeva.
Dabar inače spada u glodavce, najbrojniji rod sisavaca, a nakon kapibare odnosno velikog vodenog praseta je i najveći živući glodavac. Posebno je zanimljivo da je na području Sjeverne Amerike sve do prije deset tisuća godina živio najveći dabar u povijesti, golemi dabar (Castor oidesohioensis) koji je težio do 200 kg te je bio veličine medvjeda. Vrlo specifični su dabrovi sjekutići odnosno glodnjaci jer su iznimno veliki i neprestano rastu. Služe za hranjenje, čišćenje krzna, rušenje stabala, vuču i transport drva, prenošenje mladih, a po potrebi i kao obrambeno oružje. Snažna čeljust i oštri zubi glodnjaci koji su u obliku dlijeta omogućavaju mu griženje drveta te rušenje i nagrizanje stabala, što ne može niti jedna druga životinjska vrsta.
Dabar ima dobro razvijena osjetila vida, sluha i mirisa. Zahvaljujući osjetilima i inteligenciji rijetko kada dolazi u neprilike. Osjetilo vida mu je najrazvijenije. Dobro vidi noću kada je i najaktivniji. Oslanja se i na sluh, a može osjetiti vibracije koje se šire tlom i vodom ako se približava opasnost, na primjer hod čovjeka. Korištenje i funkcioniranje osjetila omogućuje mu anatomska građa glave i pozicija nosa, očiju i ušiju jer se svi nalaze u jednoj ravnini i iznad vode dok pliva. Dabar nema izraziti i specifični oblik glasanja. Odrasli dabar opasnost ili preplašenost manifestira jakim puhanjem odnosno specifičnim režanjem, slično kao preplašena mačka. Ljeti se iz nastambe može čuti cičanje mladih koje liči na cičanje miša. Najkarakterističniji zvučni efekt dabra je snažni udarac repom po vodi kada je preplašen, što se čuje kao jaki udarac veslom po vodi.
Dabar se hrani isključivo biljnom hranom i nema određenih prioriteta pri hranidbi, koristi što mu je u tom trenutku dostupno. U vrijeme vegetacije za hranu koristi obalno sočno bilje kao što su šaševi, mladi izbojci mekih listova, korijenje, lišće, močvarno zeljasto bilje. U slučaju da se u blizini nalazi neka poljoprivredna kultura dabar odlazi i na nju u potrazi za hranom, a najviše koristi kelj, kukuruz, šećernu repu i voće. Zimi se hrani korom grmlja i oborenih stabala mekih listova koja su u blizini staništa. Najčešće su to vrbe (i do 90 %), topole, hrast lužnjak, hrast kitnjak, joha, lijeska, brijest, jasen i druge. Obara stabla između 8 i 20 cm promjera, a ponekad i preko 60 cm, tipičnim odgrizanjem na visini 30 do 40 cm iznad tla. Nakon što je iskoristio mlade izbojke i koru za prehranu, ostatak drvnog materijala koristi za gradnju nastambi i brana.
Dabar je tipični monogam. Spolna zrelost nastupa s 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu familiju. Pari se u vodi, od siječnja do ožujka. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih koji gledaju i dlakavi su odmah nakon okota. Dabar doživi starost od 17 – 20 godina, a do šesnaeste godine aktivno sudjeluje u reprodukciji.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
