Prije godinu dana Đurđevac je ostao bez posljednjeg sabirališta mlijeka koje je smješteno u kvartu Novo selo u Ulici bana Jelačića, no još uvijek svakog dana na klupici ispred mljekare nekoliko sati, baš kao i nekad, provodi Ferdo Sedmak. Punih 40 godina Ferdo je bio zadužen za rad sabirališta koje mu se, kako sam kaže, uvuklo pod kožu pa mu je još uvijek nezamislivo da mu prođe dan, a da nije na svom nekadašnjem radnom mjestu i klupici gdje se družio s uzgajivačima krava.
– Žalosno je to da u Đurđevcu nemamo više nijednu mljekaru. Skoro su svi poljoprivrednici prodali krave jer im je proizvodnja mlijeka postala neisplativa. Nekad smo u svakom kvartu imali po tri-četiri mljekare, a lani je zatvorena i ova moja, koja je godinama bila zadnja. Sad u gradu imamo više veterinara nego krava – priča nam Ferdo. Nekad je, dodaje on, i po 50 uzgajivača nosilo mlijeko na sabiralište gdje je radio i za njega su to bili najdraži dani. Sabiralište mlijeka je, ističe, zapravo bilo glavno mjesto za druženje, a i glavni izvor informacija što se događa u gradu.
– Danas su se ljudi otuđili jedni od drugih i mnogima nedostaju ta vremena kad smo se zadržavali pred mljekarom i družili se. Sad kad dođem tu sjesti na klupicu rijetko tko dođe da razmijenimo koju riječ i družimo se kao nekad – kaže Ferdo. Sabiralište mlijeka je u blizini Ferdine kuće, a kaže kako mu je to mjesto draže i od samog doma. Mljekara je godinama bila u vlasništvu posrnule Poljoprivredne zadruge Đurđevac, a kako mu je ta tvrtka ostala dužna i nekoliko plaća, u šali kaže da bi se vlasništvo trebalo prepisati na njega.
– Nikome nije stalo do ovog sabirališta kao meni. I dan danas svaki dan uđem unutra i prisjetim se dana kad je tu bilo „živo“. Zdravlje me ne služi najbolje i muči me „godina proizvodnje“, ali uvijek nađem snage da dođem na svoje omiljeno mjesto i tu provedem nekoliko sati – zaključio je Ferdo Sedmak.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
