Đurđica Pervan (76) iz Gornjeg Sela u Tremi, naselju na području Općine Sveti Ivan Žabno, i dalje je vjerna tradicijskom načinu košnje trave. Njena je ručna kosa, istaknula je, neizostavna prilikom košnji vrta i okućnice jer s njom može pokositi sve prilaze parceli na kojoj sadi povrće, kao i svojoj kući.
– Flakserica ne može napraviti ni približno dobar posao kao moja stara gorična ručna kosa. Zato stalno „po starinski“ kosim prilaze vrtu i kući. Ni motornom kosilicom taj dio ne mogu pokositi, ali je zato tu stara ručna kosa – rekla nam je Đurđica. Njena ručna kosa, napomenula je, nekad se koristila za košnju redova s trsjem u vinogradu pa je zato manja i nosi naziv gorična. S obzirom na visinu Đurđice, ta joj je kosa idealna.
– Prava ručna kosa sad bi mi bila malo prevelika i s njom bi se puno više mučila. Sa sobom uvijek nosim i alat za brušenje jer je i bez tog zvuka tradicijska košnja nezamisliva – dodala je Đurđica koja ponekad ručnom kosom pokosi i cijelu grabu oko vrta jer joj je to ujedno i dobra tjelovježba.
– Nažalost, više ni u manjim naseljima nema prizora tradicijskih kosaca pa me prolaznici dok kosim grabu često pozdravljaju s oduševljenjem. Veseli me što na taj način njegujem tradicijski stil života i oživljavam vremena kad je svako domaćinstvo imalo samo ručne kose – napomenula je Đurđica kojoj je, bez obzira na godine, svakodnevica nezamisliva bez vrtlarenja. Još uvijek u svom vrtu uzgaja sve povrće koje joj je potrebno. Jedva je dočekala ljepše vrijeme kako bi krenula u novu „vrtlarsku sezonu“.
– Sa mnom živi sin, ali on je stalno na terenu pa sam praktično po cijele dane sama. Osim vrta, veliki hobi mi je i briga oko okućnice i kod mene mora biti sve kao po špagi. Tako sam naučena raditi od malih nogu pa mi je dom i sad pod stare dane nezamisliv bez vrta i uređene okućnice – zaključila je Đurđica Pervan.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
