Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Početkom stoljeća izgradnja ogromne hidroelektrane u Novom Virju bio je jedan od glavnih planova za energetsku samodostatnost Hrvatske. U ovih se dvadesetak godina puno toga promijenilo po pitanju proizvodnje električne energije. Sve se više ulaže u obnovljive izvore energije, a oni koji bi mogli imati ozbiljne negativne posljedice za okoliš, poput velikih hidroelektrana, se izbjegavaju. No, odustajanje Hrvatske Elektroprivrede od izgradnje hidroelektrane Novo Virje u ozbiljne je probleme bacilo danas 70-godišnjeg Željka Bušića. Ovaj Novovirovac je više od 40 godina radio u Vodoprivredi Varaždin koja se brinula o vodograđevinama uz Dravu, a kada se pojavila inicijativa HEP-a za gradnju te velike hidroelektrane, shvatio je da bi i on tu mogao profitirati. Na kraju ga je ta velika investicija u potencijalnu turističku investiciju skupo koštala, a od financijske štete i danas se oporavlja.
Veliki planovi
– Ne znam točno kada je to bilo, no pojavio se HEP i krenula je istražna faza radova za buduću hidroelektranu. Ja sam već ranije kupio zemljište u Crnecu kraj Novog Virja i započeo s iskopima ribnjaka. Tada se činilo da je to riješena stvar i da će se ta velika hidroelektrana sigurno graditi. Već je stigao i predračun za više od 800 milijuna dolara vrijedne istražne radove, a ta hidroelektrana trebala je imati 168 megavata potencijalne snage i bila bi i više nego duplo veća od onih na gornjem toku Drave i Mure. No, onda je odjednom sve stalo – prisjetio se Bušić koji ne zna točan razlog zašto se odustalo od gradnje te velike hidroelektrane, ali misli da je došlo do nekih nesuglasica s Mađarima.
– Taj bi objekt bio u neposrednoj blizini državne granice i mislim da je trebala suglasnost Mađara. Oni su tada popizdili i sve je stopirano, čini mi se. A ja sam već počeo s izgradnjom objekata u koji sam uložio ozbiljan novac i na kraju sam završio u teškom gubitku – kazao je Bušić koji u Crnecu ima prekrasan ribnjak uz koji se prostiru i temelji za veliku građevinu turističke namjene, no ta građevina tako stoji već dobrih petnaestak godina.
– Krenuo sam u tu investiciju baš na inicijativu poslovnih partnera iz Elektroprivrede, koji su me uvjeravali da bi to bio sjajan potez. Oni su mi predložili da napravim neke popratne objekte da se mogu maknuti iz prašine. Nisam ja u početku planirao ništa veliko, no uvjeravali su me da će tu sigurno biti četiri, pet godina i da će se već za to vrijeme cijela investicija isplatiti, a da će potom sve ići puno lakše. Kada sam kupio zemlju, mislio sam složiti neki manji obiteljski objekt, no poslušao sam ih i krenuo sam s izgradnjom. Bio je tu predviđen i projektiran veliki objekt u kojem su bili predviđeni i pansioni, sobe za spavanje, velika sala, restoran, šank. No, kako su propali planovi za izgradnju hidroelektrane, tako su propali i moji planovi –istaknuo je Bušić koji se do danas nije izvukao iz dugova u koje se uvalio zbog ambicioznog plana.
I dalje vrijedno
– Koliko muke je bilo da sve to napravim. Jezero se kopalo godinama i iskopao sam sigurno stotinu tisuća kubika zemlje. Prije nego što sam kupio to zemljište, ondje je bila oranica, livada, a trebao bih uložiti još barem 150 tisuća eura da se sve to dovede u red, no ja tih novaca jednostavno nemam. Tada bi sve to mogla biti odlična turistička priča, no bojim se da ja to neću doživjeti. Prije nekoliko je godina sudski vještak cijelo to imanje procijenio na 3,7 milijuna kuna ili pola milijuna eura po sadašnjoj valuti. Sve to sada služi da si ja ponekad dođem u hladovini popiti pivo ili dođem u ribolov, a i dalje tu imam posla s košnjom i održavanjem – zaključio je Bušić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
