Obitelj Mađerić iz koprivničkog prigradskog naselja Reka prije osam godina odlučila je krenuti u uzgoj indijanskih banana, a iako su svi koji ih poznaju bili pomalo šokirani tim potezom, nisu požalili što su podigli plantažu tog voća. Htjeli su, rekao nam je Kristinko, probati nešto drugačije i netipično za Podravinu te su ujedno bili među pionirima uzgoja indijanske banane u Hrvatskoj, a godine su pokazale da uz dobar rad dolaze i željeni rezultati.
– Prvo sam u dvorištu posadio dvije sadnice i kad sam se uvjerio da su podobne i za naše područje, bez imalo dvojbe odlučio sam podići plantažu na kojoj sad imam 860 stabala. Nije baš sve išlo idealno jer su nam jedno vrijeme velike probleme radile voluharice. One su nam uništavale plantažu i već sam bio na rubu živaca i razmišljao da dignem ruke od svega, ali sam onda našao rješenje. Tu je ključnu ulogu odigrala supruga Renata koja je rekla da nema odustajanja. Frezanjem plantaže otjerao sam voluharice i više nema problema s njima – opisao nam je Kristinko. Da bi se podigla plantaža s 860 stabala, dodao je, bilo je potrebno uložiti isto novca kao za gradnju kuće, a i tu je našao rješenje jer je sadio sjeme. Nakon početnih muka i problema, ipak je na parceli uz kuću Mađerićevih niknula plantaža, a krenule su i prve prave berbe.
– Da bi došla u rod, indijanskoj banani potrebno je oko pet godina, a prave berbe kreću od sedme godine. Naš uzgoj je ekološki jer nema nametnika koji joj štete pa samim time nema ni ikakvog prskanja. Ono što je zanimljivo kod indijanske banane je i činjenica da joj oprašivač nije pčela, nego muha jer cvijet ima miris po pokvarenom mesu – opisao je Kristinko. Skoro svako stablo, dodao je, daje plodove različite slatkosti pa su došli na ideju da svakom daju ime, ali i postave QR kodove na osnovu kojih vode i evidenciju o prinosima.
Zasadili novu plantažu
– U označavanju stabala glavni je sin Mišel koji je krenuo mojim stopama. Stablima dajemo domaća imena, pa tako imamo Šteficu, Ružicu i slična ženska imena. Naravno da se jedno stablo zove Renata, kao i supruga, a baš se potrefilo da ono daje malo gorče plodove pa se znamo i zezati na taj račun – istaknuo je naš sugovornik u šali. Sin Mišel zadužen je marketinški dio i prodaju, a da je i on zaluđen uzgojem potvrđuje činjenica da je u ovoj godini i on odlučio zasaditi još jednu plantažu sa 760 sadnica.
– Umjesto kukuruza i ostalih kultura koje su karakteristične za naš kraj, mi smo svi zajedno složni da kućni proračun možemo dobro popuniti i s uzgojem indijanske banane. Prodaja ide dobro i imamo sad već svoj brand Inbanana i prije same berbe primamo narudžbe kako bi bili sigurni da ćemo sve što poberemo plasirati na tržište. Otkupa na veliko nema tako da smo prisiljeni na vlastitu prodaju, no potražnja je dobro tako da praktično već sad imamo narudžbe za većinu uroda kojeg ćemo pobrati u ovoj sezoni. Činjenica da je potražnja dobra bila je razlog da napravimo novi iskorak i zasadimo još jednu plantažu. U ovoj sezoni naša cijena je 7,8 eura za kilogram i s njom smo među najpovoljnijima u Hrvatskoj – istaknuo je Mišel. Većina kupaca je s područja Zagreba i Jadrana, a kod nas u Podravini, dodao je, još uvijek nema interesa za ovo voće koje je prava nutricionistička „bomba“ i ima brojne učinke na zdravlje. Indijanska banana smanjuje razinu šećera i štetnog kolesterola u krvi, ima antiparazitno djelovanje, a korisna je i u djelovanju protiv kancerogenih stanica.
Nemaju pravo na potpore
– To je definitivno ljekovito voće, ali s njom ne treba pretjerivati. Dnevno se ne bi smjelo pojesti više od tri voćke jer dobro znamo ako nešto konzumiramo previše, onda to nema učinka. I okus je dobar, pravi tropski i osvježavajući. Naš plan je, osim plodova, u ponudu uvrstiti i razne proizvode od indijanske banane i trenutno smo s jednim Virovcem dogovorili da proizvodimo rakiju od nje – rekao nam je Mišel. Ono što Mađerićima ne ide na ruku je to što ne mogu ostvariti nikakve potpore za svoje nasade ili ikakvo ulaganje. Indijanska banana nije tipična za naše područje pa samim time ni Ministarstvo poljoprivrede, ali ni Županija ni grad nemaju potpore namijenjene uzgajivačima tog voća.
– Nažalost, to je naša realnost. Svi oni koji žele probati nešto novo ne nailaze na podršku države i lokalne zajednice. Mi vjerujemo u našu odluku i bez obzira na to što nismo dobili nikakve potpore, očekujemo da će nam naše plantaže donijeti zaradu – zaključio je Mišel Mađerić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
