Nakon 22 godine života na zagrebačkom asfaltu, Tanji Rum trebala je promjena i vratila se doma sa svojom obitelji u Koprivnicu. Pronalazak posla bio je idući korak te je nakon pomnog razmišljanja što joj u životu pričinja najveće zadovoljstvo i s čime se voli baviti, shvatila da odgovor leži u cvijeću.
– Neko sam vrijeme dekorirala svadbe i nedostajao mi je taj dodir s cvijećem i zemljom, a to je ono što me uvijek povezivalo s Koprivnicom. Prvo sam mislila da ću godinu dana malo probati uzgajati pa budem vidjela kak’ to ide, ali je sve toliko munjevito krenulo da su se stvari same od sebe događale. Uzgajala sam cvijeće uz Dravu, a zemlja je tamo toliko plodna i prekrasna da sam ja grcala u cvijeću, a nisam imala kamo s njim i gdje ga plasirati jer nisam ništa otvorila – prisjetila se. Potom je krenula na tečaj online marketinga gdje je svoj proizvod morala predstaviti javnosti, reakcije su bile iznenađujuće dobre te je uslijedila registracija OPG-a. Svoje cvijeće sadi na dvije lokacije, jedan manji vrt je u gradu, a veći, od 600 četvornih metara, u Jagnjedovcu. Za sad ju te površine zadovoljavaju, no sigurna je da će ih povećavati i širiti svoje livade.
– Ono što je značajno u mojoj priči je da sam se odlučila za organski uzgoj cvijeća. Možda ljudima zvuči malo blesavo jer se cvijeće ne jede i zašto bi to bilo bitno, ali ja ne znam drugačije. Već se 15 godina bavim permakulturnim uzgojem povrća i znam sisteme kako uzgajati zemlju da bude plodna pa da biljka bude jača i ne treba joj pesticida ni herbicida ni ničega od toga…. pred koju godinu pokrenuo se trend vraćanja organskom uzgoju i sve smo brojniji mi koji se vraćamo na stare postavke i starim principima – rekla je Tanja.
Kod Tanje sve raste organski, bez kemije, bez prisile. Cvijeće joj je slobodno poput nje same. Rad sa zemljom za nju je terapija, ritual i čista radost. Njena ideja je da ono što nudi bude sezonsko, lokalno, uzgojeno izdomaćeg sjemena, nastalo u suradnji s prirodom. Njeni su buketi ovog vikenda bili sačinjeni od podravske kamilice, ivančica, božura, craspedia, ukrasnog luka (allium giganteum), peruanskog ljiljana ili astamerije, crvene djeteline, dok će ih u tjednima pred nama nadopunjavati božurima, nigelima i hrpetinama poljskog cvijeća uzgojenim iz vlastitog sjemena koje godinama marljivo sakuplja.
– Oduševljena sam reakcijom ljudi. Išla samo po svom filingu, došla i postavila cijenu i nitko se još nije svađao sa mnom, a već sam četvrtu subotu ovdje – rekla nam je Tanja koja ima svoje „pleme“ organskih cvjećarki iz Istre,Rijeke, Samobora i Zagreba s kojima se također dogovaraoko asortimana pameđusobno razmjenjuju ono što u nekim drugim podnebljima brže i bolje uspijeva. Ideja im je na ovaj način smanjiti uvoz stranoga cvijeća.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
