Josip Tot (82) iz Repaša, naselja na području Općine Molve, svoje dvorište pretvorio je u mali voćnjak, a njegov vrt pravi je primjer dobro isplaniranog vrtlarenja. Otkad zna za sebe, istaknuo je, voćarstvo je njegov hobi i to zahvaljujući pokojnom ocu koji je također bio zaluđen voćkama. Paralelno s voćarstvom rodila se i ljubav prema vrtlarenju jer je nekad bilo nezamislivo da se u seoskim domaćinstvima kupuje bilo kakvo povrće.
– V našem dvoru su otkad znam za sebe ruške i jabuke i voćarstvo je moj hobi već 70 let. Pobrinul sem se da imamo i marelice, slive, dunje, limune i smokve. Od ruški i jabuka imamo pretežno starinske sorte koje su i najbolše – ispričao nam je Josip koji posebno uživa u cijepljenju voćaka. Tako na njegovom stablu ima i po pet sorata jabuka odnosno krušaka. Tako praktično tijekom cijele sezone ima plodove.
– Moj me je joča navčil cepiti voćke. Prvo sem se vućil na okolantima, a onda sem krenul na voćke i sad sem ostal jedan od rijetkih tu v okolici koji cepi jabuke i ruške. Meni je lepo kaj na jednom stablu ima i po pet sorti jabuke ili ruške. Na dunju sem cepil ruške i to pet sorti, a i to se dobro prijelo. Zna se dogoditi da mi mraz „ofuri“ pojedine sorte, ali skoro sve kaj sem cepil se na kraju prijelo – rekao je. Ima i nekoliko trsova grožđa pa u šali kaže da u dvorištu ima i gorice.
– Nesem nigdar kupil klet, ali zato imam svojeg tuduma i s tresokov v dvoru dobim vina koliko nam treba, a najde se i nekaj za pajdaše. Teren je tu pri nam v Repašu dober i za grozdje, ali i za smokve koje imam i koje rode – dodao je Josip. U sadnji vrta Josip dobro pazi koje će povrće posaditi jedno do drugog i to da bi urod bio što bolji, ali i da bi pčele na njegovom imanju imale dobru ispašu. Tako uz luk sadi mrkvu, a ima i nekoliko redova maka i duhana koji služe kao zaštita povrću, ali i pčelama.
– Vrta sadim kak se negda sadilo. Dobro se pazilo koje povrće ide kraj kojega da se izbjegnu nametnici koji znadu dojti. Otkad znam za sebe bavim se i pčelarstvom. Imam nekoliko košnica pa dobro pazim i na svoj pčelice – zaključio je Josip Tot.
Atrakcija u dvorištu je i čiga
Atrakcija u dvorištu Josipa Tota je i čiga, starinska naprava za vađenje vode iz bunara. Čiga je, ispričao nam je Josip, starije od 100 godina, a iako se bunar odavno ne koristi, tu napravu sigurno neće maknuti iz dvorišta.
– Čige su pretežno negda bile v Slavoniji. Pri nam v Podravini ih nije bilo puno, a mi smo je imali. Više ne koristimo zdenca, ali čigu ne damo i ponosen sem kaj ju imamo – zaključio je Josip.
FOTO/VIDEO Podravski list
