Levača, nekad prekodravsko naselje, a danas zaseok Gabajeve Grede, koja teritorijalno spada pod Općinu Hlebine, pravi je primjer izumiranja ruralnih sredina. Sredinom prošlog stoljeća, Levača je, kažu oni koji su rođeni na tamošnjoj „grudi“, imala 200 stanovnika. Bilo je naseljeno 38 kućanstava, a čak je Levača svojedobno imala i nogometni klub koji je nosio ime Sokol. Sve do izlijevanja Drave početkom 70-ih godina u Levači su bili domovi brojnih obitelji, a onda je nakon poplave krenulo iseljavanje. Taj trend nastavio se i krajem 90-ih pa su tako danas naseljene samo četiri kuće s ukupno devet stanovnika. Ono nešto mladih što je i bilo u Levači do prije desetak godina, rekla je Nevenka Lesjak, otišlo je trbuhom za kruhom pa tako i njena djeca.
– To je sudbina malih sredina kao što je naša Levača. Iako nisam tu rođena, već sam došla za snahu, mogu reći da je i meni Levača najdraže mjesto na svijetu jer nudi sve što treba za miran život i prirodnu idilu. Teško da će više ikad biti života u Levači kao prije 60-ak godina – ispričala nam je Nevenka. Interesa za kupnju napuštenih imanja, dodala je, ima, ali novi vlasnici na Levaču prvenstveno gledaju kao na mjesto za vikend opuštanje, a ne za stalan život.
– Mi možemo eventualno postati vikend naselje, što ipak nije toliko loše. I moja djeca zajedno s unucima skoro svaki vikend dolaze tu i uživaju u svim prednostima koje nudi naša Levača. Da se ne zaboravi da je ovdje bilo veće naselje, na ulazu u Levaču postavljeno je raspelo – dodala je Nevenka. Slavica Rahle (72) rođena je u Levači i dobro pamti zlatne godine njenog rodnog naselja. Nekad se, istaknula je, na svakom koraku moglo nekog sresti, a sad je prava rijetkost da se susjedi mimoiđu na putu jer su ostala samo četiri naseljena kućanstva.
– Nekad je u svakoj kući bilo barem po dvoje djece, imali smo nogometno igralište i bez obzira na to što smo bili udaljeni od Gabajeve Grede i Molva, imali smo sve što nam treba. Nema dana da se ne sjetim tog doba – rekla je Slavica. I ona je svjesna da Levača izumire i da će opstati jedino kao vikend naselje. No, za nju dileme nema, nikad neće otići sa svoje rodne grude.
– Ne idem nikam z Levače, samo me mogu otud na groblje otpeljati. Nema toga kaj bi moglo zameniti mir i prirodu koja je tu. Dok dojde proljeće i kad sve procvjeta, onda najbolje znam zakaj velim da nikad ne bum otišla z svoje Levače – zaključila je Slavica Rahle.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
