Borov vrganj jedna je od najcjenjenijih gljiva u hrvatskim šumama i šire. Ova plemenita vrsta vrganja pripada porodici Boletaceae i poznata je po svom punom okusu, mesnatom tijelu i ugodnom mirisu koji podsjeća na orahe i šumsko tlo. U gastronomiji se smatra delikatesom i često zauzima posebno mjesto na jelovnicima ljubitelja prirodne i domaće kuhinje.
Borov vrganj najčešće raste u borovim i smrekovim šumama, a rjeđe se može pronaći i ispod kestena i hrasta. Voli pjeskovita i propusna tla te blagu hladovinu. Pojavljuje se od proljeća pa sve do kasne jeseni, ovisno o vremenskim uvjetima. Najviše ga ima nakon toplih kiša kada se tlo zagrije, a vlaga ostane zadržana ispod sloja lišća i iglica.
Klobuk borovog vrganja u mladosti je poluloptast i čvrst, dok se kasnije širi u jastučast oblik. Boja mu varira od svjetlosmeđe do tamnosmeđe s crvenkastim tonovima, a površina može biti glatka ili blago ispucala, ovisno o vremenskim uvjetima. Donja strana klobuka ispunjena je cjevčicama koje su u mladih primjeraka bijele, a s vremenom postaju žućkaste i maslinastozelene. Stručak je čvrst, zadebljan pri dnu i često prekriven svjetlijom mrežastom strukturom koja je jedna od prepoznatljivih značajki ove vrste. Meso je bijelo, gusto i ne mijenja boju na prerezu, što ga razlikuje od nekih nejestivih sličnih gljiva.
Borov vrganj se smatra izvanrednom jestivom gljivom. Okus mu je blag i orašast, a tekstura čvrsta i sočna. Može se pripremati na različite načine, pečen, pržen, kuhan ili sušen. Sušenjem razvija još intenzivniji miris i okus te postaje izvrstan dodatak juhama, umacima i rižotima. Zbog bogatog sadržaja proteina, vitamina B skupine i minerala poput kalija, željeza i fosfora, smatra se vrlo zdravom namirnicom koja jača organizam i doprinosi uravnoteženoj prehrani.
U Hrvatskoj se borov vrganj redovito pojavljuje na tržnicama, a cijena mu varira ovisno o sezoni i kvaliteti. Svježi primjerci najčešće se prodaju po cijeni od petnaest do dvadeset i pet eura po kilogramu, dok posebno lijepi i veliki primjerci mogu doseći i trideset eura. Sušeni borov vrganj, zbog gubitka težine i koncentracije arome, znatno je skuplji te se na tržištu cijeni između osamdeset i sto eura po kilogramu.
Osim gastronomske vrijednosti, borov vrganj ima i važnu ulogu u šumskom ekosustavu. On živi u simbiozi s korijenjem drveća, osobito borova, pri čemu razmjenjuje hranjive tvari i pomaže stablu da bolje upija vodu i minerale. Ova mikorizna veza koristi i gljivi i stablu te pridonosi zdravlju cijelog šumskog sustava.
Sakupljanje borovog vrganja zahtijeva iskustvo i oprez jer postoje slične vrste koje mogu izazvati probavne smetnje. Gljivari uvijek trebaju brati samo one primjerke koje pouzdano prepoznaju, a idealno je konzultirati gljivarski priručnik ili stručnjaka.
FOTO/VIDEO Podravski list
