Nakon nekoliko toplih dana i obilnijih kiša, gljivari diljem kontinentalne Hrvatske već pune košare vrganjima, a najviše ih se pronalazi u mješovitim šumama hrasta i bukve. Iskusni berači kažu kako upravo kombinacija toplog tla i kratkih, ali intenzivnih oborina stvara idealne uvjete za rast ove cijenjene gljive.
Vrganji najčešće rastu na prozračnim dijelovima šume gdje ima dovoljno vlage, ali i svjetlosti. Najbolja mjesta nisu duboka i potpuno mračna šuma, nego rubovi šumskih puteva, proplanci i blage padine prekrivene lišćem ili mahovinom. Posebno ih vole stare hrastove i bukove šume jer ondje micelij može godinama ostati aktivan. U borovim šumama vrganji su nešto manji i svjetliji, ali često imaju intenzivniji miris i čvršće meso. Među gljivarima vrijedi pravilo da se u potragu kreće dva do tri dana nakon kiše, ali samo ako su noći dovoljno tople. Temperature između 16 i 18 stupnjeva tijekom noći smatraju se idealnima za nagli rast vrganja. Upravo zato mnogi iskusni berači stalno prate vremensku prognozu jer jedna dobra kiša može “pokrenuti” cijelu šumu doslovno preko noći.
Na višim nadmorskim visinama sezona često traje dulje jer tlo sporije gubi vlagu. Gljivari posebno ističu kako su šume nakon toplog proljeća i povremenih oborina ove godine obećavajuće, iako konačni urod uvijek ovisi o količini kiše tijekom lipnja i srpnja.
Kod branja gljiva najvažnije je pravilo brati samo ono što se sigurno prepoznaje. Iako je vrganj jedna od najpoznatijih jestivih gljiva, postoje vrste koje mu mogu nalikovati, uključujući i nejestive ili otrovne primjerke. Gljivari savjetuju korištenje nožića kako bi se gljiva pažljivo odrezala iznad tla, čime se čuva podzemni micelij i omogućuje novi rast. Iako se vrganji mogu pronaći od proljeća pa sve do prvih mrazeva, najveći valovi rasta u Hrvatskoj obično dolaze krajem proljeća i tijekom rane jeseni. Iskusni gljivari zato kažu da uspjeh nije stvar sreće, nego strpljenja, dobrog poznavanja šume i praćenja vremena.
FOTO/VIDEO čitatelj
