Stjepan Ružić, lovac i nekadašnji tesar, već oko 60 godina živi svoju strast, a to je lov i lovno streljaštvo. Iako je već u 83. godini, još uvijek je aktivan član Lovačke udruge Kuna Legrad iz istoimenog mjesta, a on sam dolazi iz obližnjeg Velikog Otoka.
Stjepan nam je svoju priču o strpljenju, ustrajnosti i ljubavi prema lovu i streljaštvu ispričao u Lovačkom domu Udruge Kuna, koja je, usput rečeno, tu njegovom zaslugom. Kako je po zanimanju bio tesar, sam je izgradio krov i svu drvenu građu Lovačkog doma. Prve četiri godine svog djelovanja bio je stažist i pomoćnik, a u Udrugu je primljen 1981. godine. Aktivni je lovočuvar, a lovnim streljaštvom bavi se kao veteran te se vrlo uspješno natječe s lovcima koji su desetljeća mlađi od njega.
– Bio sam nedavno na natjecanju u Vidovcu gdje sam imao jake protivnike a sudjelovali su dečki od mene mlađi 40, 50 godina. Bili su razočarani nakon što su izgubili, a jedan dečko mi je rekao: „Striko, ja sam od vas mlađi 60 godina i sada ste me pobijedili“.
Najstariji aktivni lovočuvar nikada nije trpio krivolov pa nam je kroz razgovor spomenuo i neke anegdote koje su mu se dogodile tijekom godina.
– To je bilo na ljeto prije 25 godina kada su iz drugog društva hodali i lovili po našem rezervatu. Rekao sam svom poznaniku iz tog drugog društva: „Znam da ste upucali jelena, sada to pospremite i nemojte više tu dolaziti“. Došli su oni i drugi tjedan ponovno, dok nisam trećeg tjedna nazvao policiju kada sam čuo pucnjavu iz karabina. Samo se jedan prijatelj, mladi lovac, tamo usudio otići sa mnom. Kad smo tamo stigli ja stao ispred njih i rekao: Miška, imaš još kaj? – pričao nam je Stjepan i nastavio:
– Pitao me je tada: „Kaj ti tu radiš?“, a na to sam mu odvratio: „Čekam vas“. Onda su počeli provocirati, govoriti mi da ja sam ne mogu ništa. No, nisu znali da sam ja prethodno pozvao policiju. Na kraju priče izrečena im je kazna i oduzeto oružje na pet godina.
Od brojnih anegdota, Stjepan je izdvojio još dvije u kojima je došlo do fizičkog obračuna, pa i prijetnje oružjem.
– Taj je čovjek bio veterinar iz obližnjeg mjesta koji je bez dozvole i oružanog lista krenuo u lov našim rezervatom. Pratio sam ga, zaustavio ga i pitao što radi ovdje s tim karabinom, dok je on mene bezobrazno pitao šta ja njemu mogu. Rekao sam mu da samo izađe iz auta, otvorio je vrata i udario me karabinom. Kada je izašao iz automobila krenulo je naguravanje, bacio sam ga u vodu, a on je krenuo pucati na mene. Nakon toga smo se potukli, razbio sam mu haubu na autu i pozvao policiju, dok je on tvrdio kako sam ja njega napao – kroz smijeh nam je ispričao Stjepan, prisjećajući se još jedne svoje intervencije:
– Pratio sam jednog našeg sumještanina koji je slovio kao izrazito opasan čovjek. Kolege su mi govorili da mu se ne miješam u posao, nisam ih slušao. Znao sam gdje lovi, popeo se na drvo. Kad me ugledao, krenuo je za puškom, vjerojatno da me ustrijeli, rekel sam mu samo: „Moje dvije cijevi su pune, nebuš stigel“!
Priča za pričom, o kojima bi se mogao napisati i manji roman, sve su dio lovačkog života Stjepana Ružića, lovca takvog kova kakav se više ne rađa.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
