Baršunaste plave ljepotice našli smo jutros na koprivničkoj Gradskoj tržnici. Marijan Gašparić, inače Pitomačanin, ima 200-tinjak stabala, to ispadne i oko 10 tona plodova, a danas je na njegovom štandu bila čačanska ljepotica. Izvrsna je za jesti, a kasnije dolaze i one sorte koje su dobre za pekmeze ili rakije. Razlika je u tome što ove konzumne nemaju toliku količinu šećera kao ove za preradu, no kaže da na kraju zapravo sve ovisi o ukusu kupca. Rekao nam je da je ovo prva od sorti, ona najranija, a ima ih i u kasnijem dijelu ljeta, čak i pred jesen, a sve ovisi o vremenskim uvjetima.
– Ove su trebale stići još ranije, ali ne možemo pričati da je godina ranija, nije ni po čemu, uvjeti bi trebali govoriti da je, ali nije. Količinski je jedna od rodnijih godina i to se vidi po svim koštuničavim voćkama. Cjenovno jako napredujemo, jer smo s tri eura došli na dva, a još da plaćamo radnike, mislim da bi šljiva i ostala u voćnjacima, jer danas ne možeš pratiti cijenu radnika koju traži – objasnio je Marijan. U sezoni bude i 10 tona, no ne sve odjednom, kod ove ranije sorte nisu te količine, možda ih bude tonu, a za nekih dva tjedna bude pet, šest tona. No, napominje da je upitno kome će to biti isporučeno, jer maloprodajna cijena je dva eura, a upitno je kolika će biti veleprodajna. Ove prve bere sam, no kad budu veće količine, unatoč cijeni koju traže radnici, morat će ih angažirati.
– Zaradu ću rasporediti na radnike, tako da neću moći reći da sam nešto zaradio. To je paradoks koji proživljavamo svi u svim kulturama – napomenuo je Marijan koji na papirićima ima uredno ispisane sve podatke od klase, cijene, porijekla, i to sve zbog novog Pravilnika o tržišnim standardima i utvrđivanju pravila o kontrolama usklađenosti s tržišnim standardima za sektor voća i povrća, određene prerađene proizvode od voća i povrća te sektor banana.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
