Kako bi automobilom, a ponekad i pješice, došao do klijeti u Bilogorskoj ulici u Bakovčici, Stjepan Belušić mora se uistinu dobro potruditi. Naime, put prema objektu u kojem voli provoditi slobodno vrijeme uistinu je katastrofalan, pun rupa i graba, a u kišno vrijeme i vrlo blatan te se s njega slijevaju potoci vode. Iako je na takvu situaciju već navikao, Stjepana ljuti što prstom nitko od nadležnih već godinama nije „mrdnuo“, iako je cesta, odnosno odvojak koji vodi prema vinogradima u njihovom vlasništvu.
– Vidite i samo na što to liči. Put je užasan, grabe se otvaraju, teško je prohodno, a tu gore kleti ima sedam obitelji. Puno puta sam osobno upozoravao na stanje, a koliko me pamćenje služi reagirali su samo jednom, i to prije dvije-tri godine, kada su poravnali put. Nekada smo mi znali poravnati ciglom, šoderom ili čim već, ali nema tu pomoći dok se ne napravi pravi zahvat – ustvrdio je Stjepan, koji kaže da je potrebno malo dobre volje od nadležnih kako bi se sve sredilo.
– Kao što vidite, ovo nije dugački klanac, svega nekoliko desetaka metara i nije mi jasno da se to ne može srediti. Mi muku mučimo, cesta je gradska, a njih baš briga. Ne tražimo ne znam što, samo da s korpom dovezu šoder i razvuku ga po klancu pa bude jedno vrijeme mir. Greder je nekoliko puta prošao po glavnom klancu, ali mi smo ostali zaboravljeni – tvrdi Josip i kaže da je o svemu već ranije obavijestio predsjednika Mjesnog odbora Bakovčica, Marija Lovničkog.
– Nema koristi od njega. Rekao mi je da nikakav stroj ne može doći tu gore, što nije istina. Ali tako to ide, odbacuju odgovornost, iako je cesta njihova. Ne vode brigu o onome o čemu bi trebali, ne održavaju ništa, a ne samo naš breg. Primjerice, cijelu godinu uopće nisu kosili grmlje po klancu u Bilogorskoj ulici, a mnogo ljudi ovdje živi. Granje i raslinje struže im po autima, sve je zaraslo u što se možete i sami uvjeriti, ali njih očito nije briga za takve stvari pa smo prepušteni sami sebi. Mi koji smo na bregu se nekako snalazimo, autom se dovezemo, ali ne možemo uvijek. Sad su na putu velike rupe, ali ih nekako izbjegavamo, ali kad pada kiša, to je katastrofa, sve se slijeva, a nove grabe se otvaraju. Zato i kažem da bi nam samo jedna korpa šodera puno značila, no bojim se da je sve ovo uzalud i da nikakve koristi neće biti ni od ovog javnog apela – pesimistično je za kraj poručio Stjepan Belušić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
