Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Oldtimer klub Koprivnica organizirao je tradicionalni susret oldtimera na sajmištu gdje su se okupili brojni ljubitelji starih i klasičnih limuzina. Iako većina gotovo muzejski i izložbeni primjerci, ima ih i koje vlasnici još uvijek upotrebljavaju. Jedan od njih je i Vladimir Bedeković iz Koprivnice, koji svakodnevno koristi svoj 33 godine star renault 4.
– Koristim ga za sve, vozim ga cijelu godinu, i na more. Kad dođem u Zadar, svi su ludi, pitaju me koliko košta, rek’o ništa, nije na prodaju – govori nam Bedeković, koji u svojoj vozačkoj karijeri sa svojom popularnom „katrcom“, s kojom je prošao više od 200 tisuća kilometara, pamti brojne anegdote.
– Dođem ti tamo dolje kod Macole, vozio sam peć na drva, maloga „Gašpara“. I stanem, priđu mi neki momci, ogledavaju auto i pitaju me kamo idem. Rekao sam im da idem na put oko svijeta, da sa sobom nosim peć, ali i drva i da idem prema Africi, da ću si tako putem slagati jesti, ispeći jaja i mogu dalje. Mislili su da sam ozbiljan. Kasnije su me presreli na autocesti i trubili mi, mahali, zaželjeli mi sreću – prisjeća se Vladimir uz smijeh.
Osim Vladimira, tu je bio i Marijan Ciganović sa svojim starim Tomosom iz 1957. godine. U voznom je stanju i registriran, a Marijan ga i dalje servisira i povremeno vozi.
– Ima rezervnih dijelova za njega, u Austriji. Sve se nađe. Ovakav vrijedi dvije do tri tisuće eura, no uzmite u obzir kako samo lakiranje dođe oko tisuću eura. Treba to održavati – govori nam Marijan, ispričavši nam kako je taj motor kod njega od malena.
– Njime smo išli i u vinograd, sve dok tata nije kupio auto. Htio ga je tada prodati, ali ja ga nisam htio dati. Redovno ga održavam, a vozim ga povremeno, uglavnom na te susrete i skupštine – priča Marijan.
S Fiatom 600D iz Varaždina stigao je Vlado Kostanjevec. Kako kaže, prešao je više od 400 tisuća kilometara te i dalje vozi.
– Treba ga samo održavati, ako ga čovjek zapusti, onda je gotovo. No, ovo je kvaliteta. Na tehničkom prolazi otprve. Nema nikakvih problema – priča nam Vlado, nadodavši kako je auto kod njega već više od 50 godina.
– Kad sam ga kupio, bio je vrijedan do četri tisuće kuna, a danas bi vrijedio 12 tisuća eura. Kada sam bio u Italiji, nudili su mi da se mijenjam s nekim novijim modelom Fiata. No, nisam htio. Rekao sam im da od njihovog Punta nakon toliko godina neće biti niti P – uspoređuje kvalitetu nekadašnjih proizvoda s današnjom Vlado. Unatoč mokrom i prohladnom vremenu, neobičnom za svibanj, to nije omelo da se ljubitelji oldtimera lijepo podruže.
FOTO/VIDEO: Nikola Wolf
