Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
S pomalo nevjerojatnom pričom redakciji Podravskog lista javio se Koprivničanac Robi. Protekla dva i pol mjeseca proveo je u istražnom zatvoru u Varaždinu i, ogorčen onime što je vidio, proživljavao i kakvim je, kako tvrdi, strahotama svjedočio, sve je odlučio podijeliti s javnošću. Kazao je da je sve počelo prije dva i pol mjeseca, kada se posvadio sa suprugom te prema njoj neprimjereno reagirao.
– Posvadili smo se i oboje izgubili kontrolu. Ona je pretjerala s provokacijama, a ja sam je pljusnuo i ogrebao po licu. Završio sam na policiji, a nakon toga u istražnom zatvoru u Varaždinu. Njoj su, pak, rekli da će je smjestiti u sigurnu kuću, no završila je kod mame i sad imamo mjere opreza, ne smijemo se ni čuti ni vidjeti. Ni ona ni ja ne znamo koliko će to trajati, ali dok sam bio u zatvoru, znam da je zvala načelnika i raspitivala se kako sam. Unatoč tome što se dogodilo, mi smo si cijelo vrijeme dobri, ali završilo je tako kako je završilo i sad smo prisilno jedno bez drugoga – rekao nam je uvodno Robi, čiji identitet nećemo otkrivati do kraja kako ne bi imao dodatnih neugodnosti. Naglasio je da ga nije strah niti mu je neugodno zbog svega što se dogodilo, ali sudski procesi i dalje su u tijeku pa ne želi da sve ovo što govori netko iskoristi protiv njega. Pogotovo ne ono što je doživio iza rešetaka, a to je prema njegovim riječima pravi horor.
– Da vam budem iskren, razmišljam o tome da napišem knjigu, jer kakav je to kaos u zatvoru teško je ispričati. Strpali su me u ćeliju s još 11 osoba, a pola od toga broja bili su Romi. Odmah sam morao reći, odnosno pokazati papire zbog čega sam tamo, jer to je jedno od nepisanih pravila u zatvoru, kako bi cimeri znali s kime imaju posla. A vjerujte mi, tamo ima svakakvih profila, od pedofila, ubojica, zlostavljača, švercera, krijumčara, stranaca do onih koji su tamo iz nekih banalnih razloga poput krađe kokoši ili bicikla – priča nam Robi i dodaje da je najviše neugodnosti imao jedan pedofil koji je s njima bio u ćeliji.
– Odmah da si budemo jasni, takve ljude ne podržavam, ali to što je on doživio bilo je toliko grozno da mi ga je na kraju bilo žao. Romi su se namjerili na njega i terorizirali ga, vrijeđali, a nakon nekog vremena brutalno premlatili i silovali. Najgore od svega je to što zatvorski čuvari nisu reagirali, iako su znali što se događa. Štoviše, rekao bih da je većina tih stražara gora nego ljudi u ćelijama. Stalno provociraju i vrijeđaju kao da pokušavaju izazvati neku frku. Jasno, ima i onih dobrih, ali su u manjini. Bolje je s njima ne imati veze niti ih tražiti pomoć, jer kasnije ste nadrapali. Ma kažem, teški horor je sve to – još je jednom naglasio i dodao da je sitnih neugodnosti imao i on.
– Pokušali su me napasti nekoliko puta. Prva dva tjedna nisam praktički ni spavao, promatrao sam sve oko sebe, ali srećom imam vojnu obuku, koju sam prošao prije više od 20 godina, obučen sam za sve i svašta, da nisam ne znam kako bi ovo izdržao. Zadobio sam neke manje ozljede, ali ništa strašno. Uspio sam se obraniti, kasnije su se ti isti ispričavali. Mislim, svako malo se nekog pokuša zastrašiti, to su, očito, normalne stvari u zatvoru. Nije lako, ali najviše me smetalo to što su terorizirali tog pedofila, a policija nije htjela reagirati. Imamo odvratan zatvorski sustav, zatvorenici nisu zaštićeni, a nemoćna je i sudska kontrola – naglasio je Robi i dodao da su duhan i kava jedine valute koje se priznaju u zatvoru. Otkrio je da je vidio i neka njemu poznata lica.
– Jedan od njih je koprivnički ubojica. Neću odavati ime, jer bi se odmah sve znalo, ali riječ je o mlađem dečku, koji je svjestan da si je ubojstvom susjeda uništio život. Vidio sam ga u šetnji, nakon nekog vremena smo se i zbližili, da se tako izrazim, i sve mi je ispričao. Teško mu je, svjestan je svega, ne zna što ga je spopalo te večeri, ali kaje se zbog svega. Nažalost, napravio je to što je napravio i sad se mora nositi s tim – ispričao nam je. Dodao je da je policiji zamjerio i to što mu nisu htjeli zdravstveno pomoći, iako je bilo vidljivo da ima probleme.
– Prije nego sam završio u zatvoru, trebao sam raditi u Švicarskoj. Došao sam u Zürich s problemima, bio ukočen i gazda za kojeg sam trebao raditi odveo me na liječnički pregled, gdje su uspostavili dijagnozu koja je vrlo vjerojatna, ne i sigurna, a to je da imam kolorektalni karcinom, odnosno rak debelog crijeva. Imam sve moguće simptome, krvarenja u stolici, problemi s probavom, ukočenost i tako dalje. Dobio sam papir s kojim sam se vratio u Hrvatsku i sad ga ne možemo naći, a zbog toga me iz zatvora nisu htjeli slati na pretrage. Nisam imao dokaz o bolesti, bez obzira na to što su vidjeli probleme koje imam – kazao nam je. Zbog svega toga nije mu ni danas lako. Živi u Koprivnici u kući od oca, bez posla i primanja i daleko od žene.
– Izašao sam prije nekih dva, tri tjedna i sad sam doma, ne mogu raditi zbog zdravlja. Pitao sam za jednokratnu socijalnu pomoć, odgovor još uvijek čekam. U velikim sam problemima, nemam financije, nemam sredstva, a nije ni ženi lako, jer živjeli smo od onoga što sam ja zaradio. Proces je u tijeku, čekamo glavnu raspravu za koju ne znamo kada bude, i tamo će odlučiti što će biti s mjerama opreza i mojom kaznom. Ne znam što očekivati, ne vjerujem više nikome, najmanje pravosuđu i policiji, jer sam se uvjerio u što su sve sposobni. Moram se nadati da će sve biti dobro, prije svega sa zdravljem, a zatim i sa suprugom – istaknuo je i dodao da se nada da neće više u zatvor.
– Ne podržavam nasilje, pogotovo ne prema ženama i žao mi je zbog te svađe koja se desila. Mogu garantirati svojim životom da se ništa sličnog više neće dogoditi. Supruga mi je oprostila, nije ni ona znala da ću ići u zatvor i proživljavati takve strahote. Zbog svega toga sam u velikim problemima. Nemam novac, ne mogu raditi, treba mi pomoć i ako netko želi pomoći s nekim sitnicama, neka se slobodno javi vama u redakciju. Imao sam pomoć jedne gospođe, poslala mi je neke namirnice, vruću juhu i hranu, to mi je puno značilo, jer jedva preživljavam – završio je naš sugovornik Robi.
FOTO Nikola Wolf
