piše: Stjepko Gambiroža
Da ne postoje birtije u koje nije, a nadam se nikada i neće, uvedeno kartično plaćanje, gotov novac danas bi nam bio praktički nepotreban. Sve što trebamo danas možemo platiti puno brže putem kartice, a banke su te koje zahvaljujući tome ubiru najveći profit. Svaki put kada karticu prislonimo na uređaj koji je očitava, neki postotak od te transakcije odlazi izravno banci. Neke banke čak su uvele praksu da svom korisniku naplaćuju i uslugu podizanja svog novca sa svog računa ako to odluče učiniti na šalteru banke pa će i to iskustvo platiti ponešto eurocenta.
Vjerojatno svaki puta kada netko pomisli na banku, ona mu s računa skine neki manji iznos jer i to je valjda usluga koja se naplaćuje. Valjda je i zato kao velika pobjeda proglašeno najavljeno zakonsko ukidanje naknada za vođenje osnovnih računa u bankama, barem kada se radi o privatnim korisnicima. Nisam baš nešto posebno stručan kada je riječ o knjigovodstvu, no mogu pretpostaviti da je vođenje računa prosječnog Hrvata u nekoj privatnoj banci izrazito težak i kompleksan posao. Jer jednom mjesečno mu na taj račun „sjedne“ određeni iznos, a potom sljedećih tridesetak dana isti taj iznos polako kopni i nestaje sve dok tog dana u mjesecu na njega ponovno ne stigne crkavica koju nekako pokušava razvući kroz nadolazeće razdoblje i preživjeti.
– Hej, ali ta knjiženja se više ne vode ručno, postoji nešto što se zove kompjuterski programi i aplikacije koje to vode! – prekinuo me u razmišljanju glas koji mi povremeno dopire negdje iz zaleđa hipotalamusa i obično me navodi na neke izrazito glupe stvari, no ovaj puta je sugestija očito bila kvalitetna i dobronamjerna.
Plaćamo tako razne naknade za otvaranje računa, vođenje računa, čak ako kojim slučajem poželimo zatvoriti račun u banci, i to ćemo u nekim slučajevima platiti. Ako se kojim slučajem zateknemo u mjestu u kojem ne postoji bankomat „naše“ banke, podizanje novca s „tuđeg“ bankomata ćemo itekako platiti. I trebali bismo sada skakati od sreće jer neke banke navodno odustaju od podizanja naknada za vođenje onih valjda neosnovnih računa.
Baš me čudi kako se niti jedna banka nije dosjetila vrlo jednostavnog načina na koji bi vjerojatno u vrlo kratkom roku potpuno dotukla svu konkurenciju. Zamislite scenarij da jedna od banaka pokrene akciju u kojoj svojim korisnicima nudi ne samo da im neće naplaćivati vođenje računa, već da će i svakog novog pa i postojećeg korisnika, zašto ne, počastiti s pedeset, trideset, dvadeset eura na računu. Možda ovakva ideja jednog makro i mikroekonomskog analfabeta zvuči apsurdno. Reći će netko da je to populistička ideja kakve se ne bi dosjetio ni neki mag moderne misli iz laboratorija koji stoji iz Donalda Trumpa, a iako baš i nisam bio posebno uspješan u svojoj kratkoj kladioničarskoj karijeri (eh taj Lazio), kladio bih se da bi banka koja bi povukla taj potez privukla jako puno novih klijenata.
Postavio sam pitanje sveprisutnoj umjetnoj inteligenciji (američkoj, ne onoj kineskoj) za sve što plaćamo naknade bankama u Hrvatskoj, a dok pišem ovu kolumnu, promućurni Chat GPT i dalje ih nabraja. Samo nabrajanje svih tih opcija uz koje ostajemo pokazuje da beskonačni očito nisu samo svemir i ljudska glupost, već i bankovne naknade. Jedan od apsurdnijih primjera je svakako naknada za prijevremeno otplaćivanje kredita. Recimo saznate da vam je umrla bogata tetka iz Australije koju nikad niste ni upoznali i koja vam je ničim izazvana oporučno ostavila nekoliko tisuća dolara. Ili Lazio u šestoj minuti sučevog dodatka nekim čudom zabije pobjednički pogodak pa vas kladionica počasti s kojom tisućicom pa shvatite da biste mogli zatvoriti kredit koji ste ranije podigli za odlazak na ljetovanje jer si ga drukčije više i ne možete priuštiti. I onda vam naplate prijevremenu otplatu kredita.
