Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Ima ona poznata pjesma Đorđa Balaševića u kojoj se pjesnik hvali kako je tri put vidio Tita maršala, no pokojni Đole po tom je pitanju pravi amater za Čepelovčanina Martina Štimca (79). Ovaj umirovljenik Tita je ne samo vidio pet puta, već ga je pet puta dočekao i ispraćao kao šef željezničke stanice u rodnom mjestu Josipa Broza, Kumrovcu, gdje je radio i živio više od tri desetljeća.
– Bio sam i na Titovom sprovodu u Beogradu. Jednom sam tri dana spavao u Titovom plavom vlaku, a supruga se najviše brinula da ne bih lupio neku glupost pa da me ne zatvore – prisjetio se Štimac koji umirovljeničke dane provodi u Budrovcu uz suprugu Slavu.
– Rodom sam iz Čepelovca gdje sam proveo djetinjstvo i mladost, a nakon završetka ekonomske škole u Koprivnici bio sam vježbenik u Zagrebu. Ondje sam završio tečaj za telegrafista i prometnika, a prvo radno mjesto bilo mi je u Hrvatskoj Kostajnici. Tamo sam bio dvije godine, ondje sam se oženio i dobio kćer, a zatim se u Kumrovcu otvorilo radno mjesto prometnika na željeznici – kazao je Štimac koji nije dugo razmišljao o premještaju.
– Uz radno mjesto na željeznici došao je i stan koji smo dobili na korištenje, a već nakon dvije godine postao sam šef stanice. Prethodni šef, Ličanin po imenu Salopek, umro je od raka i ja sam od 1971. pa sve do odlaska u penziju više od trideset godina kasnije bio šef stanice u Kumrovcu. I bilo nam je baš lijepo. U tih gotovo 35 godina koliko smo proveli u Kumrovcu postao sam pravi Zagorec, skoro pa sam dobio zagorsko državljanstvo – našalio se Štimac koji je u mirovinu na kraju otišao i prije nego što je planirao, jer je početkom stoljeća ukinuto ne samo njegovo radno mjesto, već i željeznička stanica u Kumrovcu.
– Kako je nestalo Juge, tako je i Kumrovec počeo propadati. No, dok je Tito bio živ, Kumrovec je bio centar svijeta. Mase ljudi svake su godine dolazile tamo. Dok sam ja bio šef stanice, Tito je pet puta dolazio u svoje rodno mjesto. Nije svaki put došao vlakom, ponekad bi stigao i automobilom, no uvijek ga je ondje čekao i njegov vlak za slučaj da se nešto dogodi pa da se može vratiti željeznicom. Uz njega je uvijek bila velika pratnja – prisjetio se Martin Štimac koji umirovljeničke dane provodi u đurđevačkom prigradskom naselju Budrovcu, odakle je rodom i njegova supruga Slava.
FOTO Nikola Wolf
