Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Zvonko Presečan danas je 55-godišnjak koji je u punom naponu snage. Kao mladić, s 29 godina života, doživio je prvi moždani udar, a nakon toga snašla su ga još dva. Ne bi li si olakšao svakodnevicu, Zvonko, kojem je kao posljedica toga ostala paralizirana lijeva strana tijela, danas pri kretanju koristi brojna ortopedska pomagala.
– Dok sve to stavim na sebe, idem kao robot. Srećom, moj ortoped me opskrbio sa svim što je mogao. Imam ortopedske cipele, ortozu za lijevo koljeno, ortozu za kičmu koja mi jako puno koristi jer me drži ravnim, a tu je i štaka s četiri kraka koju koristim od prvog dana – objašnjava.
Zvonko se nakon tri strašna moždana udara uspio vratiti u kakvu-takvu normalu, a sve to, otkrio nam je, zahvaljujući supruzi Željki i kćeri Marini koje su mu bile najveća motivacija na putu do oporavka.
Njegova životna kalvarija počela je 1997. Godine, kada ga je jedne noći iz sna probudila potreba da ide na zahod.
– Probudio sam se, ali se nisam mogao dići iz kreveta. Supruga je tad otišla po mog oca, uhvatili su me pod pazuhe i odvukli do auta. Lijeva noga kao da je bila svezana za mene. Uskoro smo već bili u Pitomači odakle su nas poslali u Viroviticu. Tu sam trebao ostati 20 dana, no nakon deset dana boravka na odjelu pukla mi je žila u glavi iznad desnog oka i tu me udarilo drugi put. Taj dan je dragi Bog htio da se doktor Pavlović baš vratio s godišnjeg i kad me vidio odmah me poslao na Rebro, gdje su me operirali. Nakon toga poslan sam na rehabilitaciju u Krapinske toplice. Tu sam se izvrsno oporavio, bolje sam funkcionirao nego kad sam bio zdrav, sve su mi se funkcije vratile, lijeva ruka i noga su radile kao prije – prisjetio se Zvonko.
Nakon toga vratio se i svojim poslovnim obavezama, radio je kao sezonski radnik na polju duhana, no nažalost, 2001. godine ponovo ga je snašla nesreća, u glavi mu je otkriven ugrušak veličine 7,5 centimetara.
– Ponovo sam završio kod doktora Pavlovića koji se, kad je vidio snimku, odmah primio telefona i pokušao mi naći ustanovu gdje bi mi CT-om snimili glavu. Drugo jutro bio sam primljen u Dubravi. Tu su me operirali, otvarali glavu i očistili što su morali, a kad sam se probudio, prvo što mi je moj liječnik rekao je da je to stvarno nemoguće jer on u svojoj karijeri, a radio je tada 26 godina, nije doživio da bi pacijent nakon takve operacije bio spreman za razgovor. U Dubravi sam ostao skoro četiri mjeseca, tu su me sestre opet digle na noge, no lijeva strana tijela mi je ostala oduzeta – govori Zvonko, koji je temeljem oštećenja koje ga je zadesilo u početku ostvario pravo na 80 posto invalidnosti, a s godinama i na 100-postotno pravo.
Moždani udari koji su ga snašli bili su posljedica visokog krvnog tlaka za kojeg nije ni znao da ga muči.
– Neki vele vrti mi se u glavi, neki se žale na šum u ušima, a ja sam stalno isto funkcionirao. Nisam ni znao da imam probleme s tlakom. Danas se otežano krećem, nažalost, doma nisam od velike koristi pa onda, da se maknem, odem do Pitomače platiti račune, da se ohladim, jer u meni kipi kad im ne mogu pomoći – rekao nam je Zvonko te dodao kako se pred koji dan vratio s oporavka u Varaždinskim toplicama na koje mu HZZO nakon dugo godina više ne priznaje pravo, no srećom, snašao se i ostvario ga putem braniteljske udruge. – Moja doktorica godinama me slala u Lipik, a onda je došao novi liječnik koji mi je rekao da sam ja zdrava osoba i da mi ne trebaju toplice. Srećom, uspio sam se snaći pa dobijem 14 dana toplica zahvaljujući braniteljima što mi jako koristi – pojasnio nam je.
FOTO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
