Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Kalnička bioplinara koja posluje u Svetom Petru Orehovcu tužila je svog direktora i člana Uprave da je oštetio firmu za čak dva milijuna kuna. Naime, tvrdili su da je križevački menadžer Franjo Hoić prodao više od 10.000 tona silaže koju koriste za proizvodnju struje, a koja im je trebala u proizvodnji te da je to učinio znatno ispod prosječne nabavne cijene.
Početkom 2015. stanje zaliha na skladištu bilo je ukupno 18.487,132 tona silaže čija je nabavna cijena bila 5,7 milijuna kuna. Prosječna cijena kupljene silaže tada je bila 382,88 kn po toni, bez uključenih troškova.
– Naš direktor kojeg tužimo odobrio je i proveo prodaju silaže u 2015., iako je znao i morao znati da će silaža biti potrebna za predstojeću proizvodnju električne energije u drugoj polovini 2016. – smatrali su u Bioplinari i dodali kako ju je prodavao ispod nabavne cijene te ispod tržišne cijene.
– Prodao je 10.219,840 tona silaže, uz ukupno ostvarenu cijenu od 1,840.324,06 kuna, što je 180,07 kuna po toni prodane silaže. Time je zanemario firmine interese i nanio štetu u iznosu od dva milijuna kuna – tvrdili su u kompaniji.
Dodali su kako su visinu štete utvrdili tako da su količinu ukupno prodane silaže pomnožili s razlikom između prosječne nabavne i njegove prosječne prodajne cijene silaže. Tužili su ga i tražili da nadoknadi štetu s kamatama.
Direktor Hoić tvrdio je suprotno i kazao kako je firma tada pregovarala sa Zagrebačkom bankom oko kredita za financiranje izgradnje bioplinskog postrojenja koje je firma planirala dovršiti do 2015.
– Uvjet banke za dodjelu kredita, između ostaloga, bio je da firma ima sklopljene ugovore o nabavi sirovina za proizvodnju bioplina u trajanju kredita plus jednu godinu te osiguranu sirovinu za početak radova. Zato smo sirovinu 2013. i 2014. i nabavili. Dalje, uskladištena neiskorištena silaža na godišnjoj razini gubi oko 30 posto svoje energetske vrijednosti, pa je firma već tijekom 2014. prodala višak silaže i to po cijeni višoj od nabavne – branio se Hoić i dodao kako su to učinili kako bi namaknuli sredstva za poslovanje, jer prihoda nisu imali.
– U 2015. godini prodajna cijena silaže na tržištu bila je niska i prodaja je obavljena po tržišnim cijenama. Također, firma je od bioplinskog postrojenja od 999 kW, početkom 2015. odlučila izgraditi bioplinsko postrojenje od 2 MW, a to je rezultiralo produljenjem vremena realizacije postrojenja, kao i povećanim troškovima – kazao je na sudu križevački direktor.
Sud je na kraju, nakon pregleda dokaza i saslušanja, odlučio stati na stranu križevačkog direktora Franje Hoića.
– Nije postupao mimo interesa kad je nabavio silažu, imalo je poslovnog smisla prodavati višak silaže kad je gubila na energetskoj vrijednosti, a činjenicu da im je silaža koju je prodao trebala za proizvodnju nigdje nisu dokazali. Usto što im Franjo Hoić ne treba vratiti milijunski iznos s kamatama, Bioplinara mu je sad dužna nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 48.000 eura! Naravno, radi se o nepravomoćnoj presudi pa se iz Bioplinare mogu žaliti na presudu Visokom trgovačkom sudu.
FOTO: PL
