Pri uređenju kuhinje pločice se često biraju očima. Boja, uzorak i dimenzije obično su prve stvari koje gledamo, no kod prostora u kojem se svakodnevno kuha puno je važnije kako će se određena površina ponašati nakon nekoliko godina korištenja. Upravo zato iskusan keramičar pri izboru pločica za vlastitu kuhinju ne bi gledao samo njihov izgled.
Ako je riječ o podu, posebno bi oprezan bio s izrazito glatkim i poliranim pločicama. One u trgovini mogu izgledati vrlo elegantno, osobito veliki formati visokog sjaja, ali kuhinjski pod nije prostor koji će uvijek biti potpuno suh. Dovoljno je proliti malo vode tijekom pranja posuđa ili nekoliko kapi završiti na podu tijekom kuhanja da se uvjeti promijene.
Da to nije samo stvar osobnog dojma pokazala su i ispitivanja otpornosti keramičkih pločica na klizanje. U znanstvenom istraživanju različitih keramičkih površina kod pojedinih poliranih pločica zabilježen je velik pad otpornosti na klizanje. Autori su upravo za neke takve površine zaključili da njihovu primjenu treba ograničiti na prostore u kojima se ne očekuju mokri uvjeti. To, naravno, ne znači da je svaka sjajna pločica automatski loš izbor niti da je svaka mat pločica sigurna. Prilikom kupnje puno je pametnije provjeriti deklarirana svojstva konkretnog proizvoda i je li pločica predviđena za podnu uporabu nego odluku donositi samo prema tome izgleda li površina glatko ili hrapavo.
Drugu vrstu pločica koju bi vrijedilo dobro razmotriti prije postavljanja u kuhinji čine izrazito reljefne i duboko strukturirane zidne pločice, osobito ako se planiraju postaviti neposredno iza ploče za kuhanje. Problem kod njih nije sigurnost nego održavanje. Prilikom prženja i kuhanja sitne kapljice masnoće završavaju i na zidu. Zagrijane masnoće s vremenom oksidiraju i mogu stvoriti tvrdokorniji sloj koji se sve teže uklanja ako se površina redovito ne čisti. Na ravnoj i lako perivoj glaziranoj površini takve je tragove jednostavnije obrisati, dok brojne brazde, udubljenja i neravnine stvaraju više mjesta na kojima se nečistoća može zadržavati. Zbog toga pločica koja fantastično izgleda na izložbenom zidu ne mora nužno biti najpraktičnije rješenje iza štednjaka. Što je površina složenija i reljefnija, čišćenje masnoće i ostataka hrane može zahtijevati više vremena.
Treba razmišljati i o fugama. Puno sitnih pločica znači i puno fuga, pa će površina u pravilu zahtijevati više pažnje pri održavanju nego zid obložen većim i relativno glatkim pločicama s manjim brojem fuga. Posebno se to osjeti upravo oko štednjaka, gdje se površine najbrže zaprljaju.
FOTO ilustracija
