Bijele majice, košulje, ručnici i posteljina nakon brojnih pranja mogu izgubiti onu izraženu bjelinu koju su imali kad smo ih kupili. Dobra je vijest da sivkasta boja ne mora nužno značiti da je rublje trajno promijenilo boju. Ako su uzrok nakupljena prljavština, ostaci koji se nisu dobro isprali ili prijenos boje s drugog rublja, pravilnim pranjem moguće je postići primjetno poboljšanje.
Prije svega, nemojte odmah posegnuti za klornim izbjeljivačem. Prvi korak je pogledati etiketu svakog komada rublja. Na njoj je navedena najviša dopuštena temperatura pranja, a trokut označava smije li se rublje izbjeljivati. Prekriženi trokut znači da izbjeljivanje nije dopušteno, dok trokut s dvije kose crte dopušta samo izbjeljivač bez klora. Upravo ta uputa proizvođača treba imati prednost pred bilo kojim općim savjetom. Posivjelo bijelo rublje zatim odvojite od svih obojenih i tamnih stvari. To je važno jer je jedan od poznatih uzroka sivila upravo prijenos malih količina boje s drugih tkanina. Problem mogu pogoršati i preniska temperatura za određenu vrstu zaprljanja, neodgovarajuća količina deterdženta, tvrda voda te pretrpavanje perilice.
Rublje zato najprije operite odvojeno kvalitetnim deterdžentom za rublje, točno prema njegovim uputama za doziranje. Nemojte natrpati bubanj. Odaberite najtopliju vodu koju dopušta etiketa konkretnog komada, a ne automatski 60 ili 90 stupnjeva samo zato što je rublje bijelo. Različite bijele tkanine mogu zahtijevati potpuno različite temperature. Ako jedno takvo pravilno pranje nije dovoljno, a etiketa dopušta izbjeljivač bez klora, sljedeći korak može biti sredstvo za rublje na bazi kisika, odnosno kisikov izbjeljivač. On je blaži od klornog izbjeljivača i može pomoći u uklanjanju nečistoća i posvjetljivanju bijelog rublja. Ne postoji univerzalna količina koju treba dodati niti univerzalno vrijeme namakanja. Koristite točno onu količinu, temperaturu i postupak koje je proizvođač konkretnog sredstva naveo na pakiranju. Ako preporučuje namakanje, pridržavajte se navedenog vremena, a nakon toga rublje operite prema njegovoj etiketi.
Kod jako posivjelog čvrstog bijelog rublja postoji i klorni izbjeljivač, koji ima snažniji učinak izbjeljivanja. No njega nemojte koristiti ako etiketa izričito ne dopušta takvu vrstu izbjeljivanja. Nije prikladan za brojne materijale, uključujući vunu i svilu, a problematični mogu biti i elastin te različiti ukrasni elementi. Prejako sredstvo, prevelika količina ili nepravilna primjena mogu oštetiti vlakna ili prouzročiti promjenu boje koja se više ne može popraviti. Posebno je važno ne izlijevati nerazrijeđeni klorni izbjeljivač izravno na odjeću i ne određivati količinu „od oka“. Ako ga etiketa odjeće dopušta, treba ga koristiti isključivo prema uputama proizvođača sredstva i perilice. Izbjeljivač se također ne smije miješati s drugim sredstvima za čišćenje. Ako je bijelo rublje posivjelo zato što je tijekom pranja pokupilo boju s drugog komada odjeće, postupak može biti drugačiji. Za takve slučajeve postoje posebna sredstva za uklanjanje prenesene boje. I njih treba koristiti samo ako su prikladna za konkretnu tkaninu i točno prema uputama na pakiranju.
Ne treba očekivati čudo nakon jednog pranja. Kisikov izbjeljivač prvenstveno je blaži način održavanja i poboljšavanja bjeline, dok je klorni snažniji, ali nosi i veći rizik za tkaninu. Ako je rublje godinama staro, vlakna istrošena ili je došlo do trajne promjene boje, nijedna sigurna metoda ne može jamčiti da će izgledati identično kao kad je kupljeno.
Ako je, međutim, sivilo posljedica načina pranja i naslaga koje je moguće ukloniti, postupak je jednostavan. Bijelo rublje odvojite od obojenog, nemojte pretrpati perilicu, koristite odgovarajuću količinu deterdženta i najvišu temperaturu koju etiketa dopušta. Tek ako to nije dovoljno, upotrijebite kisikov ili drugi izbjeljivač koji etiketa konkretnog komada izričito dopušta. Tako imate najbolju šansu vratiti rublju izgubljenu bjelinu, a da pritom ne riskirate da ga pokušavajući spasiti zapravo uništite.
FOTO ilustracija
