Piše: Vladek Antolaš – Mastermind
Svi bruje o Porinu i kak onda da ja to prečkomim? Porin samo kaj se ne porine k nam. Redaju se čestitke i objave na društvenim mrežama za naše nominirane pri ove krovne glazbene nagrde. A nominirane su …Đurđevčice za najbolji album folklorne glazbe i Lu Jakelić za najbolju vokalnu izvedbu ženskog glazbenog spektra.
Nominacija za ove dame potvrda je njihova rada i talenta i ja navijam za njih.
I kak to biva u mojim kolumnama, budem se eto malo osvrnul na ove „naše“ uspjehe. Ovo naše sam namerno del pod navodnike jer neje to naše ni mrvu.
Nit naše, nit moje, ni tvoje! To je samo njihovo, a nama je na ponos.
Dobro, ljudski se poistovjetiti s pripadnošću Podravine i onda ovo kaj Đurđevčice donose svojim glasom je nama milo i drago pa ajd, „naša“ je i nominacija, a valjda bude i Porin taj koji dojde naš (dok dojde).
Upravo sam u fotelji, pokrite mi noge dekicom još božićnog motiva, na toplom, ne berem brigu dok dekle tam negde v Kinu zapjevavaju glasnice i pod budnim uhom Kristine opetovano pjevaju napjeve. I sad bi to bil i moj uspjeh ili tvoj (dragi čitaoče)? Ne, to je njihovo, njihovo do cufta jer one se znoje za to, one dolaze vikendima z fakulteta i posle posla da našem uhu bude lepo dok popevaju, da nam se suze opuste jer nam donesu sliku neke ljubavi, sliku mirne Drave ili miris sena na Konaku, a sve kroz glas i melodiju. Jesu one i ekipa i primjer za sve dekle, a i pouzdano znam da bi kolke štele da bi se mogle Đurđevčicom zvati. Eto, mi znamo da su one super, e sad je na hrvatskim stručnjakima da i oni to skuže i Porina im pruže.
Za Luciju (Lu) Jakelić gore napisano se isto more primijeniti. Naša je valjda onda i njena nominacija? No figu isto tak, neje naša!
To kaj njezin glas i u „modernim“ notama ima priziv fine, fine rane megle z ravne šume na Batinskaj ili vam se u nezinom glasu preleva jesenska boja Šandrovoga Jarka, to vam more biti drago, ali isto tak je to samo njezino.
Jedino kaj nama priznam je da taj njen trud i sami početak ima i svoj trag u memoriji nekih od nas pa se moremo setiti kak je mala Lu, uz pratnju brata na gitari, nastupala za svaki neki događaj u gradu (i saki put, valjda, dok Grba neje imal bog zna kakav proračun). Tim prvim repertoarima mam je na početku odskakala od uspavane Podravske stvarnosti i dalo se za slutiti da je to dete nekaj posebno, čim ti v Đurđevcu pjevaš ko da nas je tisuće pred poslovnim, a zapravo pjevaš svojim vjernim prijateljima, mami i tati i ljubiteljima baš tih jakih i probranih pjesama, pjevaš makar većina ti pozornicu zaobilazi i ide na cajke. Lu je samo vjerna sebi i tim vremenima pa je napravila svoje jake pjesme, još i jakše. Baš ju je potrefil talent (ili da neje to od tatine rakije).
Bilo kak bilo, lepo bi bilo da sve nominirane dekle donesu Porina i da nam ga pokažu za Picokijadu na pozornici i vele: “Porin je vaš, čuj mene vaš, naš, moj i tvoj!!“
FOTO: Grad Đurđevac
